Prema teoriji evolucije svaka živa vrsta proizašla je iz svoga prethodnika. Prethodno postojeće vrste pretvorile su se vremenom u nešto drugo i sve vrste su nastale na ovaj način. Prema ovoj teoriji transformacija se odigravala postepeno, milionima godina.

 

Ukoliko je ovo bio slučaj, tada su brojne prijelazne vrste trebale postojati i živjeti tokom ovog dugog transformacijskog perioda.

 

Naprimjer, neke pola-ribe/pola-reptili koje su stekle neke reptilske crte kao dodatak crtama riba koje su već imale, trebale su živjeti u prošlosti. Ili, trebali su postojati neki reptili-ptice, koji su stekli neke osobine ptica kao dodatak reptilskim osobinama koje su već imali. Evolucionisti upućuju na ova imaginarna bića, za koja oni vjeruju da su postojala u prošlosti, kao na "prijelazne oblike".

 

Ukoliko su takve životinje već postojale, trebali bi biti prisutni milioni i čak bilioni takvih primjerka u količini i raznolikosti. Što je još važnije, ostaci ovih čudnih bića trebali bi biti prisutni u fosilnom zapisu. Broj ovih prijelaznih oblika trebao bi biti čak i veći od broja prisutnih životinjskih vrsta, i njihovi ostaci trebali bi se nalaziti širom svijeta. U Porijeklu vrsta, Darwin je objasnio:

 

"Ukoliko je moja teorija istinita, bezbrojne prijelazne vrste, koje najbliže povezuju sve vrste jedne iste grupe, posve sigurno su morale postojati... Stoga bi dokaz njihovog bivšeg postojanja trebao biti nađen jedino među fosilnim ostacima."19

 

Čak je i sam Darwin bio svjestan odsustva fosila takvih prijelaznih formi. On se nadao da će oni biti pronađeni u budućnosti. I sam je bio svjestan da to predstavlja veliki nedostatak za dokaz njegove teorije. Zbog toga je u svojoj knjizi Porijeklo vrsta, u poglavlju "Teškoće u teoriji", napisao slijedeće:

 

"...Ukoliko su jedne vrste potekle od drugih vrsta pomoću finih odstupanja, zašto posvuda ne vidimo bezbrojne prijelazne oblike? Zašto sva priroda nije u konfuziji, umjesto što su vrste, kao što vidimo, tako dobro definirane?... Pošto su po ovoj teoriji bezbrojne prijelazne forme morale postojati, zašto ih ne nalazimo ugrađene u bezbrojnim Zemljinim slojevima?... Zašto ne nalazimo blisko povezane prijelazne vrste u srednjoj regiji/sloju, koji potiče iz doba u kome su vladali posredni/prijelazni uvjeti za život? Ova teškoća me je dugi period vremena potpuno zbunjivala."20

 

Jedino objašnjenje sa kojim je Darwin mogao doći da pobije ovaj prigovor bio je argument da je fosilni zapis koji je otkriven do tada bio neadekvatan. On je ustvrdio da će, kada fosilni zapis bude detaljno proučen, nedostajuĆe karike biti pronađene.

 

Evolucionisti su, vjerujući u Darwinovo proročanstvo, još od sredine XIX stoljeća, širom svijeta tragali za fosilima i kopali tražeći nedostajuće karike. Uprkos njihovim najvećim naporima, još uvijek nije otkrivena niti jedna prijelazna forma. Svi fosili izvađeni na iskopinama pokazali su da se, suprotno vjerovanju evolucionista, život pojavio na Zemlji iznenada i potpuno formiran. Pokušavajući dokazati svoju teoriju, evolucionisti su nesvjesno uzrokovali da ona kolabira.

 

Jedan čuveni britanski paleontolog, Derek V. Ager, priznaje ovu činjenicu čak iako je i sam evolucionista:

 

"Ispada da ako ispitamo fosilni zapis detaljno, bilo na nivou redova ili na nivou vrsta, mi uvijek i nanovo nalazimo ne postepenu evoluciju, nego iznenadnu eksploziju jedne grupe na račun druge."21

 

Jedan drugi evolucionista, paleoantropolog Mark Czarnecki komentira ovako:  "Glavni problem u dokazivanju teorije je bio fosilni zapis; utisnuća iščezlih vrsta sačuvani u Zemljinim geološkim formacijama. Ovaj zapis nikada nije otkrio tragove Darwinovih hipotetičkih posrednih vrsta - umjesto toga, vrste se pojavljuju i nestaju iznenadno i ova anomalija podržala je argumente kreacionista da je svaka vrsta kreirana od strane Boga."

 

Oni su se, također, morali nositi sa uzaludnošću čekanja da se "nedostajući" prijelazni oblici pojave nekada u budućnosti, kao što je to objasnio profesor paleoantropologije sa Glasgow University, T. Neville George:  "Nema više potrebe izvinjavati se zbog siromaštva fosilnog zapisa. Na neki način, fosilni zapis je postao gotovo toliko bogat da je postao nepogodan za rukovanje i otkriva se brže nego što se integrira.

Kada se zemljini slojevi i fosilni zapis ispitaju, može se vidjeti da su se svi živi organizmi pojavili istovremeno. Najstariji sloj Zemlje u kome su nađeni fosili živih bića je onaj iz Kambrija. Njegova starost procijenjena je na 500-550 miliona godina.

Živa bića nađena u slojevima koji pripadaju kambrijskom periodu pojavila su se u fosilnom zapisu iznenada - nema njihovih prethodno postojećih predaka. Fosili nađeni u kambrijskim stijenama pripadaju puževima, trilobitima, spužvama, kišnim glistama, meduzama, morskim ježevima i drugim kompleksnim beskičmenjacima. Ovaj široki mozaik živih organizama načinjen od jednog tako velikog broja kompleksnih stvorenja, pojavio se tako iznenadno da se taj čudesni događaj u geološkoj literaturi naziva "kambrijska eksplozija".

 

Najveći dio životnih oblika nađen u ovom sloju ima kompleksne sisteme kao što su oči, škrge, cirkulatorni sistem i napredne fiziološke strukture koje nisu različite od istih koji su uočljivi kod njihovih savremenih dvojnika. Naprimjer, dvolećna, saćasta građa oka kod trilobita je jedno čudo dizajna. David Raup, profesor geologije na Harvardskom, Ročesterskom, i Čikaškom univerzitetu, kaže: "Trilobiti su imali optimalan dizajn koji bi danas zahtijevao dobro istreniranog i maštovitog optičkog inžinjera da ga razvije."

 

Ovi kompleksni beskičmenjaci pojavili su se iznenada i kompletno formirani, bez bilo kakve karike ili prijelazne forme između njih i jednoćelijskih organizama koji su bili jedini oblik života prije njih.

 

Richard Monastersky, urednik Earth Sciences, jedna od popularnih publikacija evolucionističke literature, izjavljuje sljedeće o "Kambrijskoj eksploziji" koja je došla kao jedno totalno iznenađenje za evolucioniste:

 

"Istraživači imaju otada otkrivene hiljade izvrsno sačuvanih fosila koji nude jedan kratak pogled unazad, u jednu prekretnicu u historiji života. Taj momenat, prije nekih 550 miliona godina, upravo na početku Zemljinog kambrijskog perioda, označava evolucionu eksploziju koja je napunila mora sa prvim kompleksnim bićima na svijetu. U jednom treptaju geološkog vremena, planetom kojom su dominirale jednostavne životinje nalik na spužvu, ustupio je mjesto jednoj planeti kojom vlada široka raznolikost sofisticiranih zvijeri, životinja čiji srodnici još i danas nastanjuju svijet."25

 

Postoje primjerci fosila stari milionima godina koji nisu drugaciji od njihovih sadašnjih "potomaka". Ovi ostaci su jasni dokazi za cinjenicu da su oni postali, ne kao rezultat evolucije, vec kroz posebno stvaranje:

 

Kako je Zemlja odjednom postala preplavljena jednim tako velikim brojem životinjskih vrsta i kako su se ovi posebni tipovi vrsta mogli pojaviti bez zajedničkog pretka - pitanja su koja ostaju neodgovorena od strane evolucionista. Zoolog sa Oxforda, Richard Dawkins, jedan od najistaknutijih zagovornika evolucionističke misli u svijetu, ovako komentira ovu realnost koja poništava same korijene svih argumenata koje on brani:

 

"Naprimjer, kambrijski slojevi stijena, stari oko 600 miliona godina, najstariji su u kojima nalazimo većinu od glavnih grupa beskičmenjaka. I mnoge od njih nalazimo u jednom već naprednom stadiju evolucije, u njihovom samom startu tj. odmah nakon što su se pojavili.

 

To je tako da pomislite da su bili usađeni tamo, bez bilo kakve evolucione historije. Nepotrebno je reći, ova pojava iznenadnog usađivanja je oduševila kreacioniste."

 

Kao što je Dawkin bio prisiljen priznati, kambrijska eksplozija je jak dokaz za stvaranje zato što je stvaranje jedini način da se objasni pojava života na Zemlji u njegovoj punoj formi. Douglas Futuyma, jedan istaknuti biolog - evolucionista, priznaje ovu činjenicu i izjavljuje: "Organizmi su se ili pojavili na Zemlji sasvim razvijeni ili nisu. Ako nisu, onda su se morali razviti iz prethodno postojećih vrsta, pomoću nekog procesa modifikacije. A ako su se pojavili u jednom sasvim razvijenom stanju, onda su doista morali biti stvoreni od neke svemoćne inteligencije."27 Sam Darwin je prepoznao ovu mogućnost kada je napisao: "Ukoliko su brojne vrste koje pripadaju istom rodu ili familiji doista startale odjednom, ta činjenica bila bi fatalna za teoriju postanka putem polaganih modifikacija kroz prirodnu selekciju."28 Kambrijski period nije ništa više ili manje nego "smrtonosni udarac" za Darwina. Zbog ovoga, Švicarski evolucionista, paleontropolog Stefan Bengston, priznaje nedostatak prijelaznih karika dok opisuje kambrijski period i kaže: "Zagonetan (i zbunjujući) za Darwina, ovaj događaj nas još uvijek zasljepljuje."

 

Kao što se može vidjeti, fosilni zapis ukazuje da živa bića nisu evoluirala iz primitivnih u napredne forme, nego da su se umjesto toga pojavila iznenada, naprasno i u jednom savršenom stanju. Ukratko, živa bića nisu postala evolucijom, ona su bila stvorena.