Čitam po portalu, puno je poziva na raznorazne tečajeve. Što reći? Ništa. Nema se što reći. Ali se zato može misliti. Zato ovo što slijedi mislim u sebi...

 Ni jedan me tečaj ne može podnijeti. Ni jedan ne može ni podnijeti a još manje razviti moju duhovnost. Utući moju duhovnost, to oni mogu. Oni mene ne mogu prihvatiti, oni mene ne mogu trpjeti. Ne mogu me ni prihvatiti a ni trpjeti zato što oni ne podnose nikakve zaključke do kojih sam ja došao ili do kojih bi mogao sam doći. Oni mogu reći da podnose, oni mogu odobravati i lagati. U samotnoj i najdubljoj dubini sebe, oni ne podnose. Oni mene ne trpe. ONI TRPE MENE KAO SVOG KLONA. I to je to.

Oni tamo, oni na tim tečajevima neće poticati i prihvaćati moja iskustva i zaključke. Oni mogu lagati da ih prihvaćaju ali oni NE PRIHVAĆAJU. A duhovnost, moja duhovnost me poziva da odbacim njega a i  NJEGOVO... da otkrijem sebe. Ja i tuđe učenje smo u sukobu interesa. Narod za to kaže: kuda koji mili moji.

Komentarogram:

 duhovnost može biti svašta a i ništa. jedina duhovnost koja postoji to smo mi sami. pod pretpostavkom da smo u to uvjereni. ako nismo, to nešto će postojati mimo nas. postoji i pretpostavka da istu osobinu posjeduju i drugi. tko, koliko, što i kako posjeduje i što o tome reći, tu svatko može svakome soliti. i šutnja je naravno uvijek moguća. što je tu dobro a što loše, to može biti ovakvo a i onakvo... postojimo mi kakvi u datom trenutku jesmo. i kvaliteta naših energija koja proizilazi iz kvalitete trenutka... a koje neki nazivaju duhovne. koliko su duhovne, nekako je još i mjerljivo u odnosu na nešto. koliko su za nas dobre, to je nemjerljivo. neće nikada ni biti mjerljivo. u konačnici se sve svodi na sujetan pokušaj produženja vlastita života i povećanja njegove kvalitete. hoće li do toga doći ili neće, to je nepredvidivo. ništa nije predvidivo jer da je onda bi se sve znalo. a očito je da se nezna ništa. kao dokaz možemo priložiti vlastitu spoznaju da ama baš sve može i ovako i onako. postoje naravno i zablude. a i zaluđenosti... postoji sve a i ne postoji ništa. ovisno o trenutku i našoj prisutnosti u tom trenutku. ali, jer uvijek ima ali... ali ni to nije sigurno. i to zato jer već slijedeći trenutak pobija prethodni. neuhvatljiva neka stvar, taj trenutak. osim ako sami sebe ne uvjerimo u suprotno.

VAJRAN