Ima ljudi koji računaju i nikada ne izračunaju. JER NE ZNAJU. Što god radili, koju god računsku operaciju upotrijebili, uvijek, ali baš uvijek dobiju krivi rezultat. Dobijeni krivi rezultat ih navodi na novo računanje, na novu računsku operaciju. Sve isprobane računske operacije navedu na geometriju a ova navede na krug. Početak vrtnje i kraj svega. VRTOGLAVICA.

Uče, uče od srijede do petka a onda opet, sve ispočetka. KRUG.

Jednog dana im se od centrifuge zavrti u glavi i sve svoje neznanje, svu nemoć, svu svoju smotanost, zloću i nerazumijevanje predaju u ruke Bogu. Predaje sebe u ruke Bogu. Jadan, istrošen, nikakav... sa tisućama promašenih računanja. Sa milijunima grijehova. ON ČOVJEK. Nikada ništa ispravno nije takav učinio, nikada ništa SAM naučio... i gle čuda. Odjednom postaje pametan. Postaje lijep. Uznosi se u visine. I naravno, prije ili kasnije pljucne sa tih visina. ON.

Naravno da pljucne kada nikada nije naučio da Bog ne uči vrlinama ljudskim... od srijede do petka a onda opet iz početka. Odoh pogledati što o pljuckanjima bez razloga, bez svrhe... kaže bonton, a što spisi sveti.

Dolaze mi i slabosti, ali se radujem. Ne stavljam se uvijek iznad ljudskog ništavila, na primjer, zadirkivat će me zbog neke gluposti koju sam izrekla ili učinila. Tada uđem u samu sebe i kažem si: Jao, ja sam, dakle, još uvijek na istoj točki kao i prije! Ali to si kažem s velikom blagošću i bez žalosti. Tako je ugodno osjetiti se slabom i malenom!

O Isuse, kako je Tvoja ptičica sretna što je slaba i malena. Što bi bilo od nje da je velika?

 Sv. Mala Terezija