Obraćati ili neobraćati pažnju i što reći? Obrt ili poduzeće? Nikakvo znanje i nikakva pamet mi u tome ne mogu pomoći. Obraćam li tada stičem, ne obraćam li, tada ne obrćem. Bez obzira na strukturu i oblik firme. Cijeli život nabijaš znanje u nastojanju da budeš savršen i na kraju, na kraju se desi da spoznaš da se zapravo usavršilo srce (hvala ti Bože) a znanja nigdje. Nestalo, raspršilo se nabijanjem. Čista eksplozija zbog kompresije. Kao kod orgazma.

 

Srce sve veće, znanje prorešetano rafalima novih pitanja. Dum-dum meci. Puno muke a sakupljeno tek jedno zrnce. Znanja. Jedno zrnce koje se izgubilo u prostranstvu usavršenog srca. Sve u praeksploziji svega. I opet pitanje. A pitanje glasi: “Ima li moje znanje ikakve veze sa mojim savršenstvom i sa mojom ljudskošću?“

 

Znanje, to je show-program. U predstavi: ZNAM DA NIŠTA NEZNAM. Beskrajan niz treptaja očnim kapcima. Od kojih smo svjesni samo onih posljednjih. Je li treptanje očima nužnost ili nije, valjda je. U protivnom, oči bi se zakrcale zrncima. Zrncima pameti. Ovakvima ili onakvima. Ovisno o tome koje znanje stičemo, trepćemo ili ne trepćemo okicama, borimo se ili ne borimo protiv zrnaca pameti.

 

Sukob naše srčane prirode i znanja. Savršenstvo srca koje osjeća i ementaler-rupičasto znanje. Što birati i što se nameće kao prioritet? Neka misli tko što hoće, na kraju, ili je srce veliko ili malo. Nema prevare. Ili ono ima energije ili nema. I kakva je to elektrana i smisao njena postojanja ako nema energije. Ako je proizvodnja energije jadna.... Jadna elektrana, jadni mi. To znati, dobro je. To znati dio je praktičnog znanja koje se jedino može boriti protiv filozofskog soljenja. Onog soljenja koje nikada neće dati svoj doprinos našoj sreći, onog soljenja koje nas priječi. Onog koje nas tjera da pitamo: „TKO JE VEĆI?“

 

 

Praktična znanja su prekrasna stvar. Moje je srce još prekrasnije. A kako je istina uvijek negdje u sredini, ona je negdje na spoju. Na spoju znanja i srca, srca i glave. Taj spoj nije točno na sredini, on je negdje na sredini, a negdje na sredini je prostor između početka i kraja. Istina sa izvora, istina iz srca. Čisto-praktično znanje stečeno iskustvom obraćanja pažnje. Na sve. .