Postoje vlasnici filozofija. Lopovi jedni neumjereno pametni. Njihove filozofije. Filozofije njihove grupe. Nekada davno sve je to bila zdrava seljačka pamet. Uzeli filozofi zdravu seljačku pamet i ispametovali njome cijeli svijet. Sve.
Preoblikovali zdravo u bolesno, mudro u jadno, jadno u nikakvo. Njima to i nije važno, važno je da pametno zvuči, da se može naplaćivati. Jer živjeti se mora. Jesti isto tako. Po mogućnosti zdravo, dobro i obilno. I tako, stvorili filozofi i zarazu svjetkih razmera, ravnu onoj navali peronospore na vinovu lozu ili kuge na ljudski rod. Najprije da bi od toga jeli služeći usput vladajućim strukturama i centrima moći a danas se pravi razlog zagubio. I razlog a i smisao. Ostaci ostataka se povlače i provlače. Korov ne može ne nicati.
Svakako su filozofi pokravši zdravu seljačku pamet umislili da postali privilegirani u odnosu na seljake. A umisliti se može što se hoće. Pa i to da su krdo slonova. Dugogodišnjim umišljanjem, na kraju počneš rikati. Hoćeš nećeš. Trening i dresura su čudna stvar. Dugogodišnjim umišljanjem da su pametni, razvili su sve negativne karakterne osobine i postali narcisoidni. U svojim su mozgovima stvorili kaste, klase... a od mase prase. Poštovanja prema nikome i ničemu. Posebno ne prema onima koji ne žele slijediti filozofski sistem koji su oni oformili.
Takvi neka crknu, takve treba pustiti na miru, sa takvima se ne valja petljati. No, krasno. Jako plemenito. Kasta okuženih i nedodirljivih. I cijeli sistem izgrađen na način da bi se opravdalo vlastito sipino crnilo i zlo. To prema vani. Prema unutra, među sobom, vrlina kao u priči. Dobra još i više, sve krasno i prekrasno. I svi tupe isto i identično zavijaju. A što se drugo od vukova očekivati može. Naravno, svaka čast i sipama i vukovima.
Ono što zvuči dobro i plemenito, ono što zvuči kao istina, to je u stvari sam temelj destrukcije društva. Nema tu prava za svakoga, posebno nema prava za svih. Sve fino osmišljeno i za svako pitanje postoji odgovor. Stoljećima stvarani odgovori, stoljećima stvarani tisućama umova. Kako odgovor ne smije biti nikakav, izmisliš nikakvo i sipaš u tu jamu sve što ne odgovara. I sve što nervira. A filozofa nanervirati, to je opasno. Za njega naravno. A i za svih, jer filozof je usko povezan sa vlašću, hranom i slašću. Tu traže sreću a tu sreće nema.
Vlast drži vlast za sebe. Koliko god da je to loše, dobro je, dobro je jer kada se filozof, BILO KOJI FILOZOF, dokopa vlasti, eto tiranije. One prave. Ustrojeno mišljenje i sve što uz to ide. Uključujući giljotinu. A kako drugačije. Nikako. Jedino tako filozofije mogu preživjeti. Neobraćanjem pažnje na sve što ne misli njihovom glavom i u konačnici, odsijecanjem glava.