Glupani ljudi vjeruju svemu što je od nekoga rečeno, pametni paze na svoje korake, paze da ne padnu. Ništa čudno. Čudno je to što pametni čine gluposti kada je u pitanju tobožnja prilika za brzi duhovni rast. Oštroumnost je osobina koja će glupost spriječiti. Naivni i lakovjerni svakako zaslužuju sve nevolje u koje su upali. Osim onih koji suosjećaju. Ti su posebna vrsta koji u nevolje ne upadaju jer su glupi već zbog svoje osobine, zbog suosjećajnosti. Ulaze u nevolje i nagrbuse ovisno o tome koja ih je zmija ujela. Suosjećajnost kao i svaka vrlina traži razum kao vođu. Bez razuma, posebno onog zdravog, bez njega je teško.

 

Postoji da a postoji i ne. Ne pomaže više nego da. Ne otklanja nevolje kao sunce što isparava jutarnju rosu. Postoji ne, a ne je vođeno sposobnošću razlikovanja. Sposobnost koji neki steknu rano a drugi nikad. Vjerovanje u dobre namjere kao vodstvo traži upravo sposobnost razlikovanja. Postoje mnogi apeli za pomoć. Traže se tisuće eura. Kune nitko ni ne spominje. Svi spominju eure. Nitko ne traži besplatnu stručnu pomoć. Novac je taj koji se traži. Vjera u novac, veća je nego ijedna druga vjera. Ta vjera tješi i pruža sigurnost.

 

Šteta vjere, šteta novca, šteta svega. Postoje ljudi koji pomalo naivno uplaćuju svima pomalo. Postoje i oni koji nikad ništa ne uplaćuju. Tko je tu dobar, tko je tu loš a tko je nasjeo. Oštroumnost može pridonijeti otkrivanju istine. Postoje metode. Postoje metode za sve. Samo što je problem svih metoda da se za njih nema vremena. A vremena nitko nema.

 

Nitko nije tako slijep kao onaj koji gledati ne želi, nitko nije tako zao kao onaj koji radi štetu. Nehotice ili ne, sasvim je svejedno. Šteta je šteta kao što je karamela, karamela. Sve bi bilo jako jednostavno da se gleda okom a čuje ušima. Nažalost, i jedno i drugo se radi mozgom. Ljubomorni su ljubomorni, zavidni, oni su zavidni, pesimisti se žale, naivni svima i svemu vjeruju. Posebno autoritetima i informacijama preko autoritativnih medija. Glup on i njegov autoritet. (gdje li sam samo to pročitao) vlastite projekcije da ne spominjemo.     

 

Vide ljudi svašta, najviše ništa a najčešće vlastite projekcije. Od viđenja pa do gnjuranja glave u blato. Ništa vidio, i to zato jer više gnjuri nego gleda. Što reći i što može pomoći? Objektivnost. Sve pomalo zaboravljene riječi. Njih nitko ne trpi. Ne trpe ih učitelji, ne trpe ih oni koji traže pomoć, što je ustvari isti soj, ne trpi ih nitko. Nitko ne želi objektivne, razumne, oštroumne, pametno-suosjećajne. Svi vole ovce. Plati, vjeruj i ne pitaj. Kreteni, kreteni, kreteni...Ovi ili oni, ili možda ja... pojma nemam. Samo znam da je tu zasigurno netko kreten.

 

NITKO NE TRŽI ODGOVORE, SVI SLUŠAJU I KLIMAJU GLAVOM. Bog te dragi ne vidio, gdje ćeš tako. Pitaj čovječe, pitaj teška pitanja. Pitaj da ti se pokaže. Truplo, slika, primjer koji je mozgom shvatljiv. Bojiš se da ne ispadneš glup kada pitaš. Ma nemoj.

 

Vidio sam duha. Ma nemoj. Vidio duha i na nos se posrala muha. Pokaži da i ja duha vidim. Gledaj ga i onda kada ti ga se gleda a ne samo onda kada ti psiha zvizne u nepovrat vječnih pašnjaka. Vidio si duha, ne možeš dokazati, lijepo drži to za sebe i ne prdi o tome na sve cijevi. Jer sve što prdi, to i smrdi a meni se ne sviđa kad mi smrdi. Pod nosom. Lijepo ti, vidioče, zaroni u nečije obline i svako će te viđenje proći kada te zdrma niska struja. Ljekovita struja sexa. I tu stajem. Iz meni znanih razloga. J

 

Napisao: izljev-misli-by vajran, kinez

 

p.s.

 

Poslano laptopom nakon rikanja na Risnjaku, sa Risnjaka. Risa vidio nisam pa sam

ga glumio. A sada idem doma. Ovaj je život prekrasna stvar...

 

p.s.

 

ZA GEMICU. Zamisli da ti je patak u kadici i ne žali se više. Ako ne možeš zamisliti, osjeti. Bar to.

 

pusa...