mnogi naši demoni izviru iz nastranog samoljublja. izviru iz želja... da nas vole, da brinu o nama, da nas poštuju... mi to želimo i ne samo da želimo. mi to zahtijevamo. svakako se radi o samoubistvu kopljem čiji je držak želja a vrh metalni... potreba.

koplje kao izvršni instrument. sam sebe nakopljiti vlastitim ručnim radom. sve zbog potrebe da nas vole, da nas poštuju, da brinu o nama.. drugi. i... što je tu normalno. ništa. pa to isto možemo i sami raditi. možemo se voljeti, možemo se brinuti o sebi i poštovati se. demoni nastaju, oni su plod vlastite lijenosti.

demoni su tvar koja curi iz vlastitog mjehura ljubavi. jadan naš taj mjehur. nakrcali ga i prekrcali potrebama... jadan je puknuo i curi. sa tako napuknutim mjehurom, u invalidnom stanju, teško je upravljati. sobom, ljudima i svemirom. čemu uopće upravljati i što reći...

čemu upozoravati na vlastito postojanje, čemu nastojanje da upravljamo. odakle ta potreba... svijet ne obraća pažnju na nas, svemir još i manje. ionako, što slavniji - to više neprijatelja. još od doba starih kineza je tako.

razmišljajući na gore navedeni način, moguće je bitno reducirati količinu demona u nama, moguće je samoiscijeliti vlastiti ljubavni mjehur. reducirati količinu bijesnih ispada moglo bi značiti i reducirati količinu demona. sa druge strane... jer uvijek postoji i sa druge strane kao što uvijek postoji i ali...

sa druge strane postoji mogući bijesni nasrtaj. a protiv tih bjesova, tih demona,  postoje dvije mogućnosti. dvije pod uvjetom da sa druge strane imamo psihički zdravu osobu. u svakom drugom slučaju imamo nebrojeno mnogo mogućnosti. improviziranih... svi improviziraju i tu pravila nema. bezbrojni su demonski nasrtaji, isto toliko brojne mogućnosti odbrane. sada se nameće nužnost upisa u najbliži šahovski klub. tamo se te stvari daju naučiti, tamo se može trenirati... kombinacija kao u priči.

što učiniti i što reći... šah ili izolacija...