Svi tekstovi koji nešto žele poručiti, to su propovijedi. Propovijedati možemo sami, možemo i citirati tuđe propovjedi. Svašta mi možemo. U ovom su vremenu sve nebuloze i bulimije dozvoljene.
Kako nazvati citiranje tuđih propovjedi, pojma nemam. Kako nazvati one koji osjećaju potrebu da propovijedaju ispropovijedano, znam još i manje. Neki propovijedi shvaćaju ozbiljno, drugi neozbiljno, treći se zabavljaju, četvreti rade četvrto. Peti peto. Neki se pozabave namjerom propovjednika. Ima čak i onih koji pokušavaju dokučiti smisao i energiju koju propovjed nosi. Svakako, svako razmatranje tuđih propovjedi je razmatranje tuđih filozofija. Obično se tuđe razmatra iz pohlepe ili nedostatka vlastitog. A što drugo? Pohlepa za tuđom pameti ili kreiranje vlastite pameti, to je pitanje. Uzrok pohlepe, e to je već posebna priča.
Sa moralne strane, vlastito je uvijek bolje od tuđeg. To nije krađa a i nema duga. Sa filozofskog stanovišta, filozofi od nas traže da kupujemo njihovu pamet. Posebno oni koji je imaju na bacanje. To bi se već moglo usporediti sa onom narodnom koja govori o tome da se psi glođu oko bačene kosti. Bitka među psima, otimanje oko kosti, kazuje nam da su filozofi obični podstrekači nemira. Koliko god njihova namjera u početku bila ispravna, svako propovijedanje ili prodavanje pameti se na kraju svede na neko klanje. A klanja, njega ima posvuda. Kolje se iz dva razloga. Kolje se zbog pohlepe za prostorom ili zbog potrebe za propovijedanjem tuđe filozofije. Trećeg razloga za klanje nema. Osim ako nećemo reći da je uzrok treći razlog.
Stoga proglašavam ljudsku pohlepu i filozofe krivcima za sve nedaće čovječanstva. I pitam se bi li i pohlepe bilo da je filozofi nisu istaknuli i isfilozofirali. I sve si mislim da je pohlepa nekad davno postojala, ali u drugom obliku. I sve si mislim da su prvu pohlepu potaknuli filozofi kradući narodu mudrost.
Čuvati se propovjednika, to je nužnost vremena i prvi korak ka očuvanju zdrave ljudske pameti, one izvorne, prastare. Ona koja nam govori da je sistem mrkve i batine sistem koji je oduvijek vladao i bio istican ali i postojao kao najveća tajna od strane propovjednika, filozofa, vladara, manipulatora svih vrsta. Pravo pitanje dakle nije biti ili ne biti. Pravo pitanje glasi biti mrkva ili biti batina.
Odgovor na to pitanje podrazumijeva uzimanje svega u svoje ruke, a sve, to je batina. I naravno, ne obraćati pažnju na propovjedničke mrkve. Mrkva je povrće koje svatko za sebe može uzgojiti. Kao što i svaki pas može naći svoju kost. Ako je pas. Kao što i svaki čovjek može stvoriti svoju filozofiju. Ako je čovjek.
I evo nas na ljudskoj lijenosti koja je jedina gora od ljudske gluposti. Pravi uzrok svega zla. Ljudska lijenost zahtijeva od nas da čekamo da nam se nešto baci. Ljudska lijenost je uzrok nastanka ljudske pohlepe. Za filozofskim mrkvama. I uzrok svih svađa i ratova. A i svega ostalog. Pa su nam dužni kost školovanja, kost zaposlenja, kost sigurnosti, kost hrane i pića. Pojedemo li te kosti, dužni smo. A biti dužan, to nije biti svoj. A ne biti svoj, to je biti rob. A biti rob tuđe pameti ili tuđih kostiju, isto je.
Neprestano ponavljanje nečijih propovjedi daje na snazi tuđoj pameti i degradira vlastitu pamet. A propovjednik, on ponavlja riječi koje su vremenom dostigle takav status da je njihovo blaćenje postalo bogohuljenje. Time se zaštitio kao lički medvejd a možda i grizli. Eto zašto svi propovijedaju isto. Eto zašto svi laprdaju o nekoj imaginarnom nečem. Jadna riječ, jadno nešto. Ljubav, oprost, jedinstvo sa svim, sve su to postala zvona koja više ne pozivaju već zvoncaju. Klepeću. Jadne riječi, jadna pamet koje nema. Vrijeme je nerada i čekanja da se dobaci koja kost... koja mrkva.
I naravno, tako to ne ide. I naravno, to vodi u laž. Vodi u laž zbog svijesti koje nema. Posebno vodi u laž jer se preskače podsvjest. A preskače se opet iz lijenosti. Iz lijenosti da se misli i da se radi. Rješenja naravno ima. Uvijek je netko drugi kriv i uvijek se zbog drugih pati i umire. I to je istina. Istina je kao što je isto tako istina da se tuđa kost glodala. I gdje je tu vlastiti život i što reći?
ŽIVOTA TU NEMA, SVE SU TO IZMIŠLJAJI I UMIŠLJAJI LEGALNO ZAŠTIĆENI SVETIM FRAZAMA. starokineska...