Da bi objasnili odnos muškarca i žene, potrebno je napraviti zbrku. Bez opće zbrke, taj se odnos ne da objasniti. Napraviti zbrku, to je lako. Slijedi primjer...

 

Muškarac i žena su savršeno napravljeni. Napravljeni da se stapaju. Jedan u drugog. Veličanstvena radnja, jedna od rijetkih radnji ljudskog roda vrijedna ikakvog rada, ikakvog truda. Istina, trudovi su mogući, ali kasnije.

 

Radnja koja svoj izvor ima u samom prasjedinjenu. Dva tijela koja postaju bez po muke jedno tijelo sa mogućnošću da stvore još jedno tijelo. Jedno tijelo, jedna duša...  stopljeni od muškarca i žene. Dokaz da je sve svejedno. I jedno. Čak i u seksualnoj snazi i izdržljivosti. Misli se da je tu kvaka. Tako se misli a i priča. IZDRŽLJIVOST. I to bez naprezanja. Naprezanje, ako ga uopće ima, ono je u ovom slučaju spontano i orgazmično. Aaaah... nešto sam sada zaribao... 

 

Koliko god se osjećao muškarcem prilikom zavođenja i svih radnji koje tome prethode, koje tu radnju slijede, prilikom sjedinjenja nikada mi nije palo na pamet da sam muškarac. MISLIM, JESAM ALI NISAM... Mislim i razmišljam... ne mogu se čak ni sjetiti da mi je išta bitno palo na pamet. Čisto uživanje bez pameti. Bez naprezanja a i bez mozga. Skoro bez mozga. Neki njegov krajičak ipak nešto radi, pomalo djeluje, nije važno što radi i kako djeluje.Važno je da djeluje i radi vezano. JAKO JE VAŽNO.

 

Svakako je vezano za pomisao na nekadašnje deseto ili više od desetočlane obitelji. Ima naravno opcija dva, ima i opcija tri. Ima... ali koja korist što ima kada su slabo upotrebljavane. Kao i uostalom mnoge slaboupotrebljavane opcije. Ima ih kao u priči. A pričama kraja nema. Posebno onima o sexu.

 

Postoji jedna priča da ljubav muškarca i žene ide kroz želudac i kroz krevet. Je li to tako ili nije, najvjerojatnije nije. Za sebe znam da ljubim umno, pomalo dušom a malo više tijelom. Ili njegovim djelovima. U krevetu je više manje tako. Van kreveta, tamo je sve neudobnije. Nema tu potenciranja neke seksualnosti ali ima mašte koja radi svoje. Radi svoje u spontanom obliku. A iz spontanih se oblika svašta rađa. Iz spontanih se oblika ponekad izrodi jednostavna pažnja. Ruža na stolu naprimjer. Bez spolnih obaveza. Sa svim nadvladanim pogrešnim pretpostavkama kao prilogom. Jer, tko kaže da prilog nije bolji od glavnog jela? PONEKAD.