Naravno da postoji više vrsta tame kao što postoji i više sorti kukuruza. U nastojanju da objasne vlastite filozofije, filozofi su sve sveli na svjetlo a i na tamu. Iz vlastite koristi, naravno. A korist je u tome da svako dijete ne bi moglo obarati njihove filozofije. Ljudi naravno ne misle svojim glavama i nikada im neće pasti na pamet da postoji više opcija od ponuđene dvije. Ako im i padne na pamet, brzo sa pameti siđe. Jer sve što nije u trendu, ima takav završetak. Silazno padajući. Ljudi vole biti u trendu. A ne vole biti van trenda pa makar se zbog toga odrekli mozga. Vlastitog.

Kako ima više vrsta tame, tako postoje i razna svjetla. Trenutno su najpoznatija ona sa okićene jelke. Ta ista koja nekima svjetlucaju cijelu godinu. Postoji i više strana ljudskih. Filozofi su to sveli na osjetilnu i na duhovnu. U svakoj drugoj varijanti svako im dijete obara filozofiju.

Postoji osjetna noć, duhovno svjetlo, duhovna tama, osjetno svjetlo. Sve to postoji. I svašta još. Budala ima. Ima i onih koji tvrde da su na pravom svjetlu. Ima i lopova koji tvrde da su pošteni. A onih koji stalno kradu a ne znaju da kradu. Svakako su oni koji tvrde, najgora rasa. Ništa lošeg u najgorem. Netko i to mora. Važno je znati što se radi. Znamo li? Ako je odgovor potvrdan, rasa je najgora. Tako kaže starokineska.

Da bi napredovali, potrebno je krenuti. Korak po korak. Logika nam govori da je najrazumnije krenuti osjetilno i to po danu. Svaka druga varijanta predstavlja moguću ozljedu. Slijedeći korak, korak nakon savladavanja danjeg svjetla osjetilima, to je osjetilno kretanje noću. U najvećoj tami. Ako nam je najveća tama pretamna, poželjno je taj korak učiniti u sumrak. Sumrak je nekako sivi i dobar je test da bi spoznali jesmo li mrtvi ili živi.

Nakon što osjetilno ustanovimo da smo preživjeli koračanje u najmrklijoj tami, onoj nakon sivila, predstoji slijedeći korak. Slijedeći korak se zove dnevno duhovljenje.

Nakon dnevnog, slijedi noćno duhovljenje. Ako nam je noćno duhovljenje pretamno, mogli bi ga početi duhoviti ranom zorom. Rana zora, ona nije siva ali je nekako duhovno živa. I dobra je za svaki duhovni početak. Ali i kraj. Navodno je tako ali nije ni to sigurno.

Nema po svome i nema po vlastitom ukusu a ni po intuiciji. Jer nema. Svaka filozofija koja navodi na zaobilaženje gornjeg reda dovodi do razbijene glave. A nakon nje sviraju sirene. Ne „one“ sirene, već one od hitne pomoći. A zvijezdice koje se pritom vide nisu one zvjezdice. One su „one“ zvjezdice i pripadaju odsjaju lampica novogodišnje jelke. One jelke koja moguće svijetli cijele godine.

Podsjeća li vas itko na hodajuće svjetlucavo sveznajuće drvo koje tvrdi da je drvo, drvo? I tvrdi da tako je jer on zna. Ako da, recite mu. Što god hoćete. Recite mu svašta jer kao drvo tvrdo drvo koje tvrdi, ionako neće razumjeti. Baš ništa. JER NEĆE...