Svatko imalo pametan zna da svaki smisao nema smisla. Svatko imalo pametan zna da je sve smisleno ustvari besmisleno. Besmisleno za shvaćanje i smisleno za potpuno nerazumijevanje. Svatko imalo pametan zna da vrijedno ne vrijedi. Sve što vrijedi je interes onoga kojemu je stalo da vrijedi to što je proglasio vrijednim. Kako dokučiti smisao života u besmislu nevrijednog? Čime ispuniti vlastiti ovaj život?

Neki tvrde da pažnju treba obraćati samo na lijepe stvari, na izmišljotine, ne umotvorine, na oproste koji sa smislom smisla nemaju. Takvih koji to tvrde ima podosta. Samim time ima podosta i tvrdnji. A tvrdnje, kako sama riječ govori, one su tvrde. Eto zašto čekić terapija. Kako drugačije razbiti tvrdo?

Da bi znali čime puniti i čime smo najbolje ispunjeni, treba puniti svime. Tako neki misle. To isto, to treba isto tako i sasuti. Kroz jedan od otvora. I to je ono čega smo svjedoci. Koncept svepunjenja začinjen oprostom. Sarma od koje se ludi. Sarma koja živi u nadi da će jednog dana sazrijeti. Svatko osim sarme zna da će se ista usmrditi. Garant.
    

»Nema situacije koja se ne bi mogla oplemeniti bilo stvarajući, bilo trpeći« (Goethe).

Eto dokaza da je čovjek poludio od ludih sarmi.