Ne postoji ni jedna dimenzija. Ništa ne postoji. Što je dimenzija? Dimenzija je ono najmanje a i ono najveće što si možemo predočiti. Što god pokušali zamisliti, koju god dimenziju, to ne postoji. Jer svemu izrečenom prethodi zamišljanje. Ne postoji ništa što nije posljedica prethodnog zamišljanja. Što god rekli, što god učinili, sve je krivo.

Nema ni početka, nema ni kraja. Postoji nešto izgubljeno tko zna kad i tko zna gdje. Da je sve izgubljeno i da smo svi izgubljeni, dokaza ima na sve strane. Orjentiri su dokazi. Točka na kraju rečenice je dokaz. Tri točke, još su veći dokaz.

Krećemo se među orjentirima. A i orjentiri su posljedica zamišljanja. Ne postoji ni jedan koji nije smišljen, osmišljen, zamišljen, domišljen,promišljen.  Putevi, ceste, staze, saobraćajni znakovi, božanska geometrija, školska geometrija, duhovni vođe.

Ovaj je svijet lud sam po sebi. Dokazivo je da je izgubljen jer mu trebaju orjentiri, a dokazivo je i da ničega nema jer ako ukinemo dimenzije, nemamo gdje a ni što svrstati. Dva puta dva nije četri. I to je smišljeno poradi snalaženja, poradi izgubljene busole. Geometrija izmišljena, matematika izmišljena, za svaku tezu nam je potrebna hipoteza. Čemu? Zato što je najprije potrebno smisliti da bi bilo. Sve ludo i zbunjeno.

Filozofi su nekako i smislili opravdavajuću priču za svoje zamišljaje. Kroz zamišljeno vrijeme i u zamišljenoj dimenziji. Nekako i imaju odgovore na svoja umišljanja. Kažem nekako, jer još uvijek se koriste orjentirima radi zalutavanja. A znanost, ona je najebala. Znanost je suvremena nasljednica starih filozofa koja si je u zadatak uzela nemoguću stvar. Da zamišljeno dokazuje. Da se smijem ili da plačem, jeli snijeg ili su labudovi?i što reći?

Prema mojim zamišljajima na ovoj kugli, koja je samo za nas kugla i to zato jer smo tako zamislili, jer da nismo ne bi bila kugla, dakle na ovoj kugli mi činimo manje od jedan posto žive mase. I što mi to hoćemo? Što mi to zamišljamo? I kuda idu divlje svinje? Pojma nemaju. One ne znaju kuda idu niti im to pada na pamet. Kuda ići, to si pitanje postavlja samo izgubljenik. LUĐACI, ONI NE POSTAVLJAJU PITANJA. ONI ZNAJU. možemo li zamisliti veličinu te ludosti? Teško... i što reći...