Čudna stvar taj naš mozak. Ima koru kao i svako drvo što ima. Nikakvo čudo da se prilikom spominjanja mozga, spominje i bukva. Mozak se u današnjem svijetu istražuje na mnoge načine. Javne načine, tajne načine, seciranjem i mljevenjem. Centrifugalno i centripetalno.

Nešto se zna, nešto drugo se ne zna, no svakako su svi došli do istog zaključka. Mozak iskri. Iskrice se pale i gase na sve strane i logiku tog iskrenja je nemoguće uhvatiti. Takvih trkača koji će jurcati za iskrenjima mozga nema. Nitko nema tu brzinu. Nitko nema ni sposobnost kretati se unutar bukve. Gusto je i tvrdo. A i opasno. Opasno zato jer uvijek postoji mogućnost samozapaljenja bukve. Možda se i neki odgovori mogu dobiti istraživanjem mozga. Samo što se do sada pokazalo da svaki rezultat svih istraživanja biva zapaljen iskrenjem.

Čudna stvar, taj mozak. Promijeni li se raspoloženje, promijeni se i on. Malo je pozitivno nabijen, malo negativno. Malo je telepatičan a malo apatičan. Centar iskrenja apatičnosti još je i moguće detektirati. Telepatičnosti nikako. Stoga se sposobnost telepatije mozga zanemaruje. Jer se ono najteže ostavlja za kraj. Čudna li iskrenja. Kako ući u kuću kroz zatvorena vrata? Jedino na silu. Tako se i istražuje mozak. Na silu. A kuća bez ulaznih vrata i nije baš neka kuća. Biti će da je razumijevanje telepatije ključ razumijevanja iskrenja mozga. Kako god, nauka je zasnovana na dokazivosti eksperimenta i na svojoj logici.

A mozak je potpuno nelogičan. Kako stijenu klesati kruhom, meni osobno nije jasno. Prilikom takve radnje, jedino što je uočljivo, to je da se kruh mrvi. Kao pamet. Slobodna volja, ona je programator mozga. Kako i što će slobodna volja isprogramirati, to je nemoguće znati.

Uostalom, svi koji financiraju istraživanja mozga ne rade to iz nikakvih plemenitih pobuda. Svi oni u osnovi žele staviti slobodnu volju pod kontrolu i upravljati ljudskim resursima. Za sada im ne pada na pamet logički zaključak. Ako je slobodna volja ta koja programira mozak, trebalo bi ljudima pustiti na volju. I to im nikada neće pasti na pamet zato jer su zadojeni pojmom kontrole. Previše su novaca upucali u tu logiku da bi sada odustali.

I tako, poradi logike, stvari uvijek izmaknu kontroli i idu u krivom smjeru. Zato i jesmo tu gdje jesmo. Zbog nepriznavanja gluposti vlastite logike. Obična tvrdoglavost. A između mudrog neodustajanja i slijeđenja puta ka cilju i tvrdoglavosti, tanka je nit.

Svatko prema svojim mogućnostima, svakome prema njegovim potrebama. Iskrenje u mozgu je podložno ovom pravilu. Šest mu milijardi potreba i mogućnosti. Ljudi ima nešto više od šest milijardi ali navodno su neki bez mozga. Jer da nisu, narod to ne bi govorio. A narod kada govori, to je tako. Za njega. Zato mu i je kako je. Zato i je kako kome. Zato netko i vidi bijele miševe a drugi u istom kutu sobe lijepi zeleni fikus. Treći ne vidi ništa. Jesu li ti koji ništa ne vide u većini ili manjini, to ja neznam. Ne želim ni znati.

U posljednje me vrijeme nekako zanima samo ono što ja vidim. Moje mi je nekako najdraže iako znam da mojega nema. Čega onda ima? Ima samo iskrenja unutar bukve i nikad se ne zna kada će doći do samozapaljenja. I ta samozapaljenja određuju sve. Pa i kvalitetu bukve. Je li revolucija, evolucija ili degeneracija? Razilazidu li se ili ne razilazidu li se?