Kuda god se dizala moja svijest, postajala ona duhovna, nadduhovna ili supersvijest, uvijek sam tamo negdje ili ovdje negdje. Ili ako sam ondje onda nisam ovdje. I što sada? Više nisam ovdje nego tamo. Čudna mu čuda. Gledam si ruke kako klackaju po tipkovnici pišući ovo što ni dragi Bog ne zna što je, i vidim to što vidim. Mogao bih vidjeti i drugačije? Naravno. Mogao bi i drugačije spoznati. Da. I? Što reći...
Vidio bi drugačije, drugačije viđenje bi me tjeralo na drugačije pisanje, drugačije pisanje u neke druge vode. I? Ništa. Bio bi tamo a ne ovdje. Jednom katapultiran tamo, poželio bi se katapultirati još i dalje. Jer ljudskoj zaigranosti nema kraja. Igra do besvjesti. Što reći...
Lako se određivati prema nečemu što sam jednom vidio, prema nečemu za što sam opremljen vidjeti, prema nečemu što je prilagođeno osjetilima. Ili osjetila njemu. To se ne zna. Lako je to pretumbavati, zamišljati i premišljati. Toj igri nema kraja.
Milijuni godina evolucije ili degeneracije sažeti u meni. Je li evolucija ili degeneracija? Po meni je to magla nečega, magla nekog vremena,. ali ne ovog već onog vremena, magla dodatno zamagljena učenjem i spoznajama za mog vremena. a vremena, njega nema. Jer ionako ničega nema do ovog što ima. Svi su načini dobri a ni jedan nije pravi. Osim jednog. On će mi valjda zadnji pasti na pamet.
Čemu sve kada je očito da nas nešto vodi kroz maglu i čemu sva nastojanja da se kroz maglu krećemo sami? Moj identitet nevidljiv u magli. Tko zna što bi Josipa Lisac rekla. Ne znam što bi ona rekla a ni učinila, no svakao je svima izgubljenima u magli, tako gustoj da se čak ni sebe same ne vidi, nužno najprije opipati sebe i napucati si vlastiti identitet, postaviti znakove u magli, putokaze. I štošta još. Aha, da.
Dignuti si razinu svijesti i nastaviti živjeti na onaj a ne na ovaj način. Velike mu razlike i trista mu mušica. Milioni mušaca. Što reći? Tko je vlasnik magle i tko je vlasnik mog identiteta? Jesu li ovo moje misli ili nisu? Gdje je brdo najviše svijesti na kojem nema magle i sa kojega se dobro vidi? Što se od tamo može vidjeti?
Magla svuda, magla oko nas. I mi sami. Sa sobom. Kako znam. Pa znam jer sam na brdu bio. Tamo se ne trebamo pipati, dovoljno je da se vidimo. A brda kao u priči... Koliko brda, toliko njih. Čudna mu čuda i što reći?