Ljubav je jahač vjetra. Jahač koji si želi dobro, jahač koji ne želi biti zbačen i povrijeđen. Jahač koji želi zadržati poziciju. Ljubav je svo dobro koje si jahač na vjetru želi. Da opstane, da živi, da bude.

 

Nužna energija koja uvjetuje opstanak, energija koja je uvjetovana opstankom, ljubav. Vjetar, taj konj koji omogućava da se krećemo, on biva ionako odnešen, raspršen vlastitom snagom. A ljubav, ona jaše na nekom drugom vjetru i dalje si želeći dobro.  Tako ljubav opstaje. Ili je bar takav naš zamišljaj.  

 

Ona, ta ljubav uzdignuta na pijedestal koji joj ne pripada, lažno predstavljena i nepotrebno zagađena, ona je strah... strah za sebe samog, za vlastiti život.

 

Ljubav je izvorno energija u temelju opstanka.

 

Ljubeći sebe, o sebi brinemo. Dajući ljubav, izražavamo brigu za drugoga. Ljubav je energija koja vezuje, energija koja u svom postanku sadrži strah o kraju.

 

Ljubav je dio duha, čuvar života. Čvrsta i nemilosrdna enegija čija je zadaća da ispuni odgovorni zadatak.

 

PROROK JE....

 

Kada je Isus govorio čitav svijet bi utihnuo i slušao. Njegove riječi nisu bile za naše uši, već za prapočela od kojih je Bog stvorio ovu zemlju.

Govorio je moru, majci našoj neizmjernoj, koja nam je podarila rođenje. Govorio je planini, starijoj nam sestri, čiji vrh nudi obećanje.

I govorio je o anđelima iznad mora i planinama kojima povjerismo snove svoje prije no što je ilovača u nama okorjela na suncu.

I još uvijek govor Njegov sniva u grudima našim kao ljubavna pjesma napola zaboravljena, pa se katkada probije plamen kroz sjećanje naše.

Jednostavan bješe govor Njegov i radostan, a zvuk glasa mu poput studen-vode izložen u zemlji suši.

Jednom je podigao ruku put neba i prsti mu bjehu nalik granama smokve egipatske; i rekao je glasom silnim:
"Proroci stari govorili su vam i vaše su uši pune govora njihovog. A ja vam kažem, ispraznite uši svoje od toga što ste čuli".

I te riječi Isusove "A ja vam kažem" nije izgovorio čovjek našeg soja niti od našega svijeta, već prije domaćin serafima što hodi nebom judejskim.

Stalno i iznova navodio bi zakon i proroke, a potom bi rekao: "A ja vam kažem."

O, kakve plamene riječi, kakvi talasi mora nepoznatih na obalama našeg uma: "A ja vam kažem..."

Kakve zvijezde što traže pomrčinu duše, i kakve duše besane što iščekuju zoru.

Da bi se pričalo o govoru Isusovom čovjek mora imati Njegov govor ili bar odjek njegov.

A ja ni govor ni odjek nemam.

Zaklinjem vas, oprostite mi što otpočeh priču koju ne mogu dovršiti. Ali, kraj mi još nije na usnama. On je još uvijek  pjesma ljubavna na vjetru.

 

...REKAO.

 

Doživljaj transcendencije uvijek je bio dio ljudskog iskustva. Jureći konj koji ganja trenutke ekstaze, mi na njemu, tada duboko dirnuti i na trenutak izdignuti. Nimalo plemenit osjećaj veličine. Osjećaj moći koji je ustvari konj a ne mi. Sve laž. Ništa istina. Samo ZAMIŠLJAJ, IZMIŠLJAJ, UMIŠLJAJ da živimo boljim životom, da imamo više zraka u plućima, da su nam napetija jedra. Umišljaj da obitavamo u cijeloj vječnosti i čovječnosti.

 

Ekstaza, ekstaza, ekstaza.... poezija, glazba, droga, seks, sport, meditacija, filozofija, nauka. Sve strahovi. Bijeg od susreta sa istinom i vječnog straha koji nas obuzima kada shvatimo... svjesno ili podsvjesno, sasvim svejedno. Ionako svi shvate... Svejedno i ako ne shvate.

 

Što god bilo, svijetu ostavljam radost svog zanosa. Čist kao voda studena, bez misli i primisli. Dar bez htjenja i očekivanja.

 

                                                                                        AMEN