Tko o čemu, ljudi uvijek o daljinama. Neki i o poniranju. To su oni koji su shvatili da je daljina beskonačan pojam. Da bi kasnije shvatili da je i poniranje u sebe beskonačno. U nekim je razmjerima beskonačnost poniranja u sebe ravna beskonačnosti putovanja u daljine. Isto je. Nema razlike.

Sve su razlike stvorene izmišljajima. Istinite su proporcionalno kvaliteti izmišljaja. Dakle, lažne su. Lako je zamišljati, izmišljati, premišljati. Hipotetizirati i tezirati. Dokazivati zamišljeno. Savršeno je jasno da je sve to, svo dokazivanje istinitosti izmišljaja, u domeni ljudske gluposti promišljanja zamišljenog. Kao što smo svi oboljeli od nezdrave hrane, tako je i sve bolesno od nezdravih misli.

Cijeli je svijet kontaminiran na svim razinama. Crvi i čudovišta lebde zrakom. Van svake orbite, ispušteni iz vakuma u vakum. Nije ni čudo da se pojavljuju leteći tanjuri. Zaraženi našom pameću, leteći crvi i ina čudovišta su ih sagradila. Od tada lete. Tanjuri. Pored svega ostalog. Jer prije tanjura su letjele metle, prije metli zmajevi. Jesti mišomor ili misaono upijati mišomor, to je isto. Vodi degeneraciji i jedno i drugo.

Sada se tu postavlja pitanje odgovornosti. Onih koji nas šopaju nezdravom hranom, onih kojih nas šopaju filozofijama kao i hipotezama koje se nakon nekog vremena stapaju sa univerzumom ljudske gluposti. Sve redom i sve do jedne. I naravno da ima degeneracije. I naravno da postoje čudovišta. Naravno da će u budućnosti postojati troglavi ljudi. Mi današnji, jednoglavi, sa svojom jednom glavom jednostavno ne možemo shvatiti. To da ne možemo shvatiti, za to primjera imamo posvuda. Svi urlaju da ne razumiju. Svi nešto pitaju. Uvijek nekome nešto nije jasno. Kao što ima i luđaka koji tvrde da sve znaju i da su sve shvatili. Kako drugačije nazvati takve? One koji tvrde? Tvrdobukvice? Ne. Nikako drugačije. Naziv luđaci je savršen.

Vlastiti uzgoj pameti, salate i krompira. Malo ali dobro. Krompir kvrgav i nikakav ali zdrav. Van svakog sistema transporta i prodaje. Predavanja i soljenja. Iz uzgoja ravno u usta. Ili ravno u glavu. Jer što su usta nego dio glave. Jer što su spoznaje nego vječni eksperiment prvih nad drugima. Neodgovornih nad izmanipuliranima. Izmanipulirani postaju zaraženi, zaraženi postaju prenosioci svjesnih i nesvjesnih manipulacija. Svi bez portfelja a i bez dokaza. Oni bi da im se vjeruje na priču. Ma nemoj. Lud on i onaj koji vjeruje. I bolestan. Svakako bolestan.

Ako se nekome ne sviđa to što je bubin, neka bude bukvin. Nema tu uvrede, bukva je prekrasno i tvrdo drvo. Nema ništa uvredljivo ni u tome što je netko obolio. Nema ništa uvredljivo u tome što je netko lud. To su samo stanja stvari. Nikakva stanja stvari.