Sve što je živo, razmnožava se. Sve što se razmnožilo, tu je. Što će se izmnožiti, to se ne zna. Osim onih pametnih koji sve znaju pa i to što će se izmnožiti. Ako tog pametnog pitate što će sutra jesti, mora razmisliti. Sve što se razmnožava, razmnožava se na neki svoj način. Sve živo je posebno, svako je razmnožavanje priča za sebe. Svaka priča, jedna laž. Čak ni ne izvornoprava već pretpostavljena. Sve zbog utjecanja na procese razmnožavanja. Čista kontaminacija. Izrod kao rod.

 

S obzirom na zahtjeve koje postavljaju današnji čudaci, oni koji pojma nemaju o ničemu što im se dešava ispred nosa te stoga bježe u daljine svemira kako bi zamutili pred javnošću vlastito neznanje, vlastitu glupost, predstavili se pametnima i kao takvi bili spoznati, s obzirom na njihove zahtjeve ljudi bi trebali biti troglavci. U tom se smislu i razvija čudo današnje znanosti, filozofija i njena povijest u trajanju.

 

Budućnosti tu nema... ali to se zna i već se smišljaju održive varijante. U smislu i pravcu degeneracije. Opet sa svrhom da se sakrije vlastita glupost, vlastito neznanje.  A i vlastiti strah. Jer svaki je pokušaj bjega od onog nespoznatog a što se odvija ispred vlastitog nosa, pokušaj bijega od sebe u strahu. Glavom bez obzira.

 

Degenerativno ponašanje samo po sebi. Bezobrazno neobzirno. Iz toga je sasvim normalno očekivati degeneraciju kao proces i troglave ljude kao rezultat. A kako znamo, troglavi zmajevi su već postojali. Kao rezultat beskraja ljudske gluposti. Uistinu, ljudsku je glupost teško spoznati. Za to je potrebna degeneracija najviše razine. Čudovište. To je ono na čemu se radi i čemu se stremi. Na samospoznaji čudovišta. To je ono što će se na neki način izroditi i izmnožiti. To je ono što se već u povijesti dešavalo. To je ono što je kao rezultat, ovo što je. Degeneracija koja traje.

 

Sasvim je izgledno da će težnjom ljudske gluposti prema sebi samoj, jednog dana doći do takve implozije koja će ljudskoj gluposti, neuništivoj kreaciji, postaviti nove zahtjeve. Nove zahtjeve uz nadu da se konačno pogleda vlastiti nos. I sve unutar sfere koju on opisuje.

 

Sve što postoji, u svojoj je osnovi pretpostavka. Svaka je pretpostavka degenerirana intuicija. Sve sama smušenost nastala iz prasmušenosti. Oni koji su polovili neke orjentire u toj općoj smutnji, tu i tamo nešto naciljaju. Kako ciljevi brzo izmiču u smušenom kretanju pomutnje, veliko je pitanje što se gađa, što se pogodi i je li se uopće ciljalo i gdje. Nidje i nitko ne može kompletirati svrhu svog postojanja.

 

Svrhu svog rada je lako definirati. Svrha svakog djelovanja je pojačanje smušenosti općepostojeće smutnje. Svrha rada i je pomutnja nad pomutnjama. Svrha rada i djelovanja. Svaka je pretpostavka laž, istine nema. Samo smutnja i pomutnja. Prihvatiti neku laž kao istinu, doslovno znači biti totalno blesav i pridonijeti općoj pomutnji. Sve je filozofija izmišljaja. Na sreću, postoji jetra. Dobra i zdrava jetra uvijek spasi stvar. Hvala Ti na jetri.