Znate li za onaj osjećaj kada vas prožme istinski osječaj srama i nelagode iako niste niti sudionik niti akter neugodnog događaja.
Govorim o događajima koji su se zbili 07.04. na Jelačić placu.
Da odmah iznesem svoje stajalište... osobno sam protiv čirilice u Vukovaru. Ne zbog toga što u sebi nosim neko sjeme mržnje prema nekomu ili nečemu...stvari se na svijetu dešavaju da bi se nešto naučilo i spoznalo te da se isto ne bi ponovilo. Protiv čirilice u Vukovaru sam zbog toga što ljudi toga kraja koji su proživjeli strahote nebi podsvijesno svakoga dana proživljavali iste traume koje su proživljavali u ta nesretna vremena. Ono što se događalo tog dana na trgu je vrhunska parada dvoličnosti, političke manipulacije, obmavljivanja te vrhunskog licimjerja. Pljuvati ratne profitere, pa dovuči jednog od največih ratnih profitera, kurvinski zamotanog u domoljublje igrajući se vjerskim simbolima izvitoperenim sa strane institucije zla istovremeno se cmakčući sa psima u haljama koji mu potpisuju pjesme....
Uz parole da žele novog Tuđmana, pljuvati po ljudima koji su im platili da pljuju po njima... jer znaju oni što gladnoj raji treba...kruha i igara... igara su nam dali pozamašnu hrpu.

Pod krinkom domoljublja oni provode nikada viđenu politiku uništavanja svega što je hrvatsko. To domoljublje je isto kao i ono u gore spomenutog prije rata krezubog birtijskog zabavljača s pjesmama tipa "čaše lomim, ruke mi krvave..." Znači domoljublje kao profesija...u oba slučaja u svrhu zaglupljivanja glupave mase.

Nisam siguran, jesu li ljudi krivi što su opsjednuti. Koga istjerati kada je đavao realan a ne imaginaran? Postoji li egzorcizam protiv kretenizma? Dali Hrvatska treba poštenu desnicu?
Da postavim pitanje osvrtajući se na konstantaciju s početka teksta... Jesmo li mi barem nešto spoznali? Kada ćemo otvoriti oči... stvarno me sram okruženja u kojem živim, hoće li i meni svijet priljepiti etiketu kretena zbog kretenoidnog okruženja u kojem obitavam?
Ja istinski volim svoj dom i tvrdim za sebe da sam domoljub u pravom smislu te riječi, da poštivam svoju zemlju i sve ljude koji u njoj žive, da prihvatim u svoju okolinu svakog gosta dobre volje koji će poštivati sebe i ljude oko sebe.
Stvarno ostadoh razočaran silinom kretenizma... Dali ste vi moji sunarodnjaci... ili samo neke sjene vrijedne žaljenja... Osao mi je opor okus u ustima....te mi se glavom vrti misao kako ih ni nuklearni holokaust nebi pogurkao na spoznaju... Ponekad nam treba samo malu gurkanja...