Filozofska misao i pametovanje je krivac da se netko domislio globalizaciji, da svijet ustrojava globalistički. Pametovanje i potreba da se drugima pametuje, da se soli, to je sredstvo koje ne poznaje a ni ne priznaje nikakve granice. Dokaza na to na sve strane. Istok ima potrebu pametovati zapadu, zapad istoku, zapad jugu i zapad sjeveru.

 

Jedino jug nekako ne pametuje. Zasada.  Nije isključeno da neće, iako energije nekako teško putuju prema sjeveru. Vjerojatno zbog zemljinog magnetizma. Hoće li to i dalje opstajati u tom obliku, taj pametni slijed soljenja prema stranama svijeta, ne zna se. Za pretpostaviti je da će filozofska misao zeznuti svaki magnetizam, svaku gravitaciju i svaku brzinu svjetlosti. Za pretpostaviti je da hoće.

 

Iza svakog pametovanja i soljenja stoji nekakva manipulacija.interes. Jer kada se stvari posmatraju sa aspekta interesa, vrlo se brzo razotkrije i čemu potreba za prodavanjem pameti. Čemu soljenja raznih vrsta. Nakon svakog soljenja izraste ponešto love, uz uvjet da se posoli tlo u kojem love ima. Iz tog razloga valjda nitko ne soli jug. Tamo se uzima bez soljenja. Čudna neka zemlja.  

 

Svaki istočni mudrac zaglavi u Europi i u Americi. U sjevernoj a ne južnoj. Jer u sjevernoj ima love a u južnoj nema. Iz istog razloga ne zaglavljuju ni na Siciliji. Nešto zbog mafije, nešto zbog love. Tamo nema love, a oni koji je imaju, naoružani su. Solitelji uvijek zaglavljuju u krajevima gdje mogu neometano soliti i gdje love ima. U ovim našim krajevima vjerojatno ima love. Vidi se po broju zaglavljenih mudraca.

 

I oni sa zapada sole po istoku. Slanom lovom iz koje izrasta nova lova. Tko je tu lud a tko pametan, ne zna se. Svakako je filozofija na dobroj cijeni, ima prođu, da se zaraditi. Ide se trbuhom za kruhom na razne strane svijeta. Nitko da bi odbacio sve predrasude, nitko da bi priznao drugom za barem malo prava. Ni slučajno. Pa nitko si neće piliti granu na kojoj sjedi i sa koje bere trešnje. Svi do u krajnost zagađeni nekakvim bljutavim ponosom, nitko da bi nekom drugom pomogao u ostvarenju nekog drugog cilja. Ma koliko mudar i pametan bio. Zar to ne govori sve?

 

Čisti bezobrazluk odlikuje sva pametovanja i naukovanja. Jedna gadna i velika moderna hobotnica. Što više napipkuje, to bolje. Više je love ili se samo na neki bolji način zadovolje interesi i ostvare ciljevi onoga tko putovanja plaća. Onoga koji je idejni tvorac nečega što se sluti ali o čemu nitko ne razmišlja. Ne razmišlja jer nikom se misliti ne da. Iz straha od greške. Nedaj Bože greške. Zato svi žele biti stado i ovce. Jer ovca ne griješi. Je li to pametno ili nije i kuda to vodi, neko je drugo pitanje. Pitanje dresure. A sve što se dresira, pa i vojnik, to služi nekom cilju.

 

Masa zbrkanih misli, traži se smisao. Nalaženje smisla, to traži ideje i rad. Nitko da bi radio, svi bez ideja. Čista fotokopija nečijeg mozga. Grupica na sve strane, malih stada kao u priči. Velikih je stada nekoliko. Onih koji sve drže pod kontrolom, tek je šačica. Prodavača sloboda kao u priči, sloboda se odnosi na kvadraturu ispaše ili tora, no to je manje važno. Važno je da ograda nije vidljiva, držanje u sredini, to je opcija. Je li to samodresura ili autozagljupljivanje, pojma nemam. Čak i da je nešto treće, tu je negdje blizu.

 

Biti bez straha, velika je stvar, lupati i govoriti bez straha od greške, velika je stvar. Sve je veliko što nije ponavljano, ma koliko glupo izgledalo. Pojam glupo je podjarmljivački pojam. Glup je onaj koji govori da je nešto glupo. On dobro zna da je njegovo glupo i samo glupo i prepoznaje. Iz razloga da ne ispadne prevelika budala, iz straha, takvima je sve glupo. Jedino je on pametan. I njegovo soljenje.

 

Svaka je misao vaša, svaka je misao pametna i svaka je misao dokaz vašeg postojanja. Svaka VAŠA misao. I zato, navali narode. Izražavaj se i nešto će ispasti. To nešto, to ste vi samoizraženi po vlastitoj metodi. Ne tražite pametne, ne tražite idole među mudracima, cijenite sebe, cijenite svoje. To je dokaz, to je papir, pismo i pečat vašeg postojanja. Mojeg postojanja. Vlastiti život, vlastito djelo, vlastita važnost, vlastite misli, svijet bez solitelja. Jer jedino cijeneći svoje, poštujem tuđe. Cijeneći tuđe, tuđu pamet, pišam po sebi. Svakako je to protiv svih zakona i protiv svakog vjetra.

 

Najbolje je u vlastitom bableku. U rajskom vrtu prepunom samoniklim biljem, ničim tretirano, ničim zagađeno. Vlastiti život, vlastiti mikrokosmos. Ima li išta bolje, prirodnije... i što reći.... ?