PILULE SREĆE I SNAGE

 

Zdrav radi svašta da oboli, a bolestan se brine kako da ozdravi! Talijanska mudrost

 

 

Svakim danom sve više mladih osoba guta tablete za umirenje, smanjenje živčane napetosti, ublažavanje boli, depresivnosti, liječenje glavobolje, zubobolje i tko zna kojih još sve “bolesti”. Čim se tko požali na nesanicu, slab tek, potištenost, razdražljivost, grčeve u trbuhu ili neku drugu patnju, dobronamjerni prijatelj ili prijateljica ponudit će mu tabletu – taj spasonosni lijek koji liječi sve “boljke”, od problema spavanja do ljubavnih jada i drugih poteškoća koje svakodnevno muče mlade ljude.

 

Kućne apoteke uvijek su nam dobro snabdjevene analgeticima, sedativima, barbituratima i drugim psihofarmacima.

 

Sedativi su danas najpopularniji lijekovi. Gotovo da nema kućne apoteke niti ženske torbice u kojoj se ne bi našao apaurin, praxiten, i razne pilule spasa, sreće i snage. Apaurin, taj vrlo popularan, udomaćen, naoko bezopasan i poznat klasični “pomagač” pri uklanjanju osjećaja nedefiniranog, neusmjerenog straha, koji nazivamo anksioznošću, kad se zlorabi prekomjernom uporabom ili u kombinaciji s alkoholom izaziva oštećenje živčanog sustava, psihičke, tjelesne i socijalne komplikacije te brojna druga oštećenja, smetnje, probleme.

 

Zlorabe se sredstva protiv straha, tjeskobe i glavobolje, od koje gotovo svi patimo. Mnogo se uživaju psihofarmaci koji pružaju čudesnu životnu snagu, ohrabruju; pilule koje snažno utječu na svijest, mijenjaju sumornu sliku svijeta, ublažuju neraspoloženje, nezadovoljstvo, nelagodu, tugu, oslobađaju patnje, košmara, osjećaja bespomoćnosti i bezizlaznosti. Oni mladom čovjeku pomažu da lakše podnese školski neuspjeh, preboli neuzvraćenu ljubav, da izdrži majčine prodike, očeve ćuške, da stvori ljepšu sliku o sebi; da na krilima vlastite mašte odleprša iz svog mučnog i paklenog ozračja u neki novi, bolji i pravedniji svijet, svijet svojih snova, iluzija, želja, čežnje. Kad prestane njihovo djelovanje, on se nađe u vlastitoj stvarnosti, koja mu sada izgleda još gora i nepodnošljivija pa se ponovnim uzimanjem pilula sreće i spasa vraća u svoje snove i svoj zamišljeni svijet. Tako se zatvara začarani krug, razvija psihička i/ili tjelesna ovisnost o tabletama, tzv. tabletomanija, farmakomanija, pilulomanija ili mala narkomanija, točnije politoksikomanija jer mlade osobe istovremeno iskušavaju različite lijekove i njihove interakcijske učinke u svim mogućim kombinacijama.

 

 

Koktel tableta i alkohola – pošast visokog rizika

 

U bijegu od problema, straha, nepravde, nezadovoljstva, u potrazi za srećom, vedrim raspoloženjem i onim u čemu ih obitelj i životna stvarnost prikraćuju, mladići i djevojke često kombiniraju različite psihofarmake, nerijetko čak i suprotnog djelovanja. Miješanje tableta i alkohola, tzv. kokteli, postaju pošast s izuzetno visokim rizikom od psihofizičkih bolesti i formiranja tjelesne, metaboličke, ili jedne i druge ovisnosti. Izuzetno je opasno kombiniranje žestokih alkoholnih pića i hipnosredstava jer djeluju kao vrlo snažni depresori središnjeg živčanog sustava i, usto, njihovo se djelovanje i interakcijski učinak multipliciraju pa može doći do paralize vitalnih funkcija, kolapsa, ponekad i smrti.

 

Farmakomanija postaje ovisnost suvremenih ljudi koji pri najmanjoj nelagodi posežu za pilulama sreće i spasa. Po načelu “sam svoj liječnik” dijagnosticiraju i propisuju lijekove, određuju dozu, provode samoliječenje, bespotrebno konzumiraju pilule koje od milja zovu pilulama sreće i spasa. A koliko ta sredstva mogu biti opasna, svjedoči činjenica da se sedativi, barbiturati, razni analgetici, anksiolitici i hipnotici po svojim toksikomanogenim karakteristikama i djelovanju nalaze na listi opasnih i zabranjenih psihoaktivnih supstancija, neki odmah iza opijata, heroina i morfija. Pojedinci koriste razne pilule po uzoru na druge, neki iz neznanja i neodgovornosti, a neki s određenom nakanom i ciljem. Treba ih na to upozoriti i ukazati im na moguće štetne posljedice koje ih očekuju, pomoći im da to prestanu činiti prije nego što obole jer onda će biti prekasno. “Bolje razmisli o putu kojim ideš dok si na čvrstom tlu, nego kad zagaziš u živi pijesak” - savjetuje Kim H. Sang.

 

Kad je riječ o medikamentima, valja razlikovati medicinsko i nemedicinsko korištenje. Terapiju za prvo propisuje i nadzire njihovo uzimanje liječnik, a u drugom se slučaju radi o samoliječenju, točnije rečeno o zloporabi tableta, pilula i psihofarmaka.

 

 

Tko i zašto zlorabi tablete

 

Zloporabi psihofarmaka posebno pogoduju rizične, opasne, krizne, bolne, bezizlazne i stresne situacije, neizvjesnost, košmar, bračna nevjernost, konfuzija, težnja da se postigne što nedokučivo, nemoguće, da se izbjegne nelagoda, zaboravi bolan gubitak, težak poraz, golema sramota, preboli neuzvraćena ljubav, obiteljska tragedija, bračni brodolom, rastava.

Težnja je mladog čovjeka da utječe na vlastitu svijest, poboljša raspoloženje, ublaži bol, tugu, patnju, razočaranje, otjera san, razbije tremu, prikupi hrabrost za neki “podvig”, avanturu, da sebi barem nakratko priušti poseban i nezaboravan ugođaj, zadovolji vlastitu znatiželju, promijeni imidž, postigne ugled u tuđim i svojim očima, da bude ono što nije, a želio bi biti.

 

Da bi ispunio svoje snove, nerijetko poziva u pomoć pilule sreće, snage i spasa, a izlaz iz paklene i nepodnošljive situacije, depresivnosti, tjeskobe, anksioznosti, košmara, straha i živčane napetosti najčešće potraži u umirujućim psihofarmakološkim sredstvima. Dakle, vrlo su bitni motivi konzumiranja tableta – ublažavanje nezadovoljstva, anksioznosti, napetosti, depresije, bijeg od osobnih problema, košmara, kriza i neuspjeha. Traganje za samopouzdanjem i smislom života često odvede mladu osobu u tabletomaniju. Uzrokom uživanja tableta nerijetko je pobuna protiv roditelja, učitelja i autoriteta uopće. Ona može biti izraz očajanja i otpora prema krutom režimu, strogim normama, ustaljenim društvenim vrijednostima i dobrima. Pilule se čest uzimaju zbog straha od gubitka već osvojenih i/ili pokušaja osvajanja novih pozicija u skupini vršnjaka i društvu, ali jednako tako iz dosade, pomodarstva, znatiželje razbibrige, novih uzbuđenja, pustolovina i drugih nebitnih razloga.

 

Pubertet i adolescencija doba su bržeg sazrijevanja, naglih psihofizioloških promjena, bure i oluje, doba traganja za vlastitim identitetom, osobnošću, doba prvih ljubavnih, erotskih, intimnih i spolnih doživljaja. Na putu odrastanja, stalnih promjena, novih zbivanja, duševnog, tjelesnog, emocionalnog, socijalnog i intelektualnog sazrijevanja, djevojke i mladići doživljavaju brojne neuspjehe, padove, promašaje, iskušenja, izazove i avanture. Da bi ih izbjegli, nerijetko rabe psihodjelatne medikamente, ponekad pomiješane s alkoholom.

Kako živjeti bez tableta, te ˝psihološke štake˝

 

Jesu li ta sredstva tako spasonosna i bezopasna kako oni drže? Nažalost, ni jedno ni drugo, poglavito kad se koriste po načelu ˝sam svoj liječnik˝ nekritično i duže vrijeme.

 

Nitko razuman ne osporava djelotvornost i efikasnost tih psihofarmaka pod uvjetom da se uzimaju po preporuci i naputku liječnika. Svaki drugi način njihova korištenja drži se zloporabom, vodi u rizik, postupnu intoksikaciju, stvaranje trajne navike i ovisnosti.

Mladi uzimaju tablete kao bombone, gutaju ih bez mjere i kriterija, samo da dožive osjećaj ugode, a ne misle na posljedice koje iz toga mogu proizaći. Mnogi su već stekli naviku pa ih, kako sami znaju reći, uzimaju preventivno, po onoj narodnoj ˝zlu ne trebalo˝.

 

Postalo je nekako uobičajeno tabletama popravljati raspoloženje, održavati budno stanje u vrijeme kampanjskog pripremanja ispita, uklanjati tremu pred ispit ili neki javni nastup, jačati koncentraciju, izdržljivost, osigurati spokojstvo, mir i dobro raspoloženje.

 

Svi su uvjereni da im tablete pomažu, malo tko da škode. Privremena i kratkotrajna olakšanja, prividan i lažan uspjeh, jačaju i učvršćuju ta uvjerenja, snaže motive i potiču na dalje korištenje. Da bismo ih razuvjerili i oslobodili od tih zabluda, spriječili zloporabu, nisu dostatne riječi, uvjeravanja, prijetnje, zastrašivanja, ucjene, zabrane ili prisile. ˝Pokušamo li prisiliti druge da žive u našem svijetu, jer vjerujemo da je to pravi svijet, osuđeni smo na razočaranje˝ - kaže dr. William Glasser. Zato primarno treba ukloniti sve uzroke, izvore, pobude i motive, educirati ih, provoditi zdravstveni odgoj, objektivno obavješćivati, buditi, jačati i razvijati svijesti o štetnosti tih pilula spasa i sreće, pružiti im zdrave osobne uzore. To ne smije biti kampanja, već dobro smišljena, permanentna, kontinuirana aktivnost i zadaća zdravstvenih, odgojno-izobrazbenih, socijalnih, humanitarnih i drugih organizacija, organa, progresivnih snaga, kao i sredstava javnog informiranja. Valja aktivno djelovati kroz obitelj, putem zdravih modela i roditeljskih primjera koje će mladi slijediti i oponašati.

 

Savjetovanjem, buđenjem svijesti i odgovornosti za vlastito zdravlje, uspostavljanjem samonadzora nad osobnim ponašanjem te korištenjem drugih konstruktivnih, zdravih i društveno poželjnih aktivnosti i mjera mogu se postići željeni efekti i bez korištenja te ˝psihološke štake˝ na putu do zadovoljstva, afirmacije i sreće. Nije dostatno samo željeti i imati dobre namjere, potrebna su djela, cilj i promjena ponašanja. ˝Namjere se ne računaju, računaju se samo djela˝ - kaže Kim H. Sang i nastavlja: ˝Strašnije je biti bez cilja nego imati cilj i ne ostvariti ga. Uvijek postoji negdje netko tko ti može pomoći. Potraži ga!˝. pridruži se onima koji ne zlorabe tablete i zdravo žive. Koristite mozak, a ne pilule spasa.

 

 

Mr.sc. Ivica Stanić