Još jedna tema koja ostaje neodgovorena od strane evolucione teorije je izvrstan kvalitet opažanja u oku i uhu.

 

Prije nego što pređemo na razmatranje o oku, hajde da ukratko odgovorimo na pitanje: "kako mi vidimo?". Zrake svjetlosti koje dolaze od objekta gledanja padaju obrnuto na retinu oka. Ovdje se ove svjetlosne zrake pomoću specijalnih ćelija pretvaraju u električne signale i oni idu do jedne veoma male tačke u stražnjem dijelu mozga, zvane centar vida. Ovi električni signali se, nakon serije procesa, registriraju kao slika u ovom centru u mozgu. Imajući u vidu ovu tehnologiju, hajde da malo razmišljamo.

 

Mozak je izoliran od svjetlosti. To znači da je unutar mozga neprekidni mrak i da svjetlo ne dopire do mjesta gdje je mozak smješten. Mjesto zvano centar vida je neprestano mračno mjesto, gdje nikakva svjetlost nikada ne stiže; to je možda najmračnije mjesto za koje ste ikada znali. Međutim, mi promatramo sjajan, jasan i svijetao svijet u ovoj najvećoj tami.

 

Slika formirana u oku je tako oštra i razgovjetna da je čak ni tehnologija XX stoljeća ne može postići. Naprimjer, pogledajte u knjigu koju čitate i svoje ruke sa kojima je držite, zatim podignite svoju glavu i pogledajte oko sebe. Da li ste ikada, na bilo kojem reproducentu, vidjeli tako oštru i razgovjetnu sliku kao što je ta?

 

Kada uporedimo oko i uho sa kamerama i zapisivačima zvuka, uočavamo da su oko i uho daleko kompleksniji, funkcionalniji i savršeniji nego ovi tehnološki proizvodi. 

 

Čak i najrazvijeniji televizijski ekrani, proizvedeni od strane najvećih proizvođača televizora u svijetu, ne mogu vam osigurati tako perfektnu sliku. To je trodimenzionalna, kolor i izuzetno vjerodostojna slika. Više od 100 godina, hiljade inžinjera pokušavali su postignuti ovu vjerodostojnost. Fabrike, sva moguća sredstva i svi preduvjeti su osigurani, obavljena su mnoga istraživanja, napravljeni mnogi planovi i nacrti u ovu svrhu. A opet, pogledajte u TV ekran i knjigu koju držite u svojim rukama. Vidjet ćete da postoji velika razlika u odnosu na živu sliku koju registrira vaše oko. Štaviše, TV ekrani vam pokazuju dvodimenzionalnu sliku, dok sa očima gledate jednu trodimenzionalnu perspektivu imajući osjećaj prostora-dubine. Kada pažljivo pogledate, vidjet ćete da postoji neka vrsta zamagljenosti na slici sa TV ekrana, a da li ima ikakve zamagljenosti kada gledamo živu sliku? Sigurno da nema.

 

Tokom mnogo godina, desetine hiljada inžinjera pokušavali su napraviti trodimenzionalni TV i postići sliku kvalitete kao što oko neposredno registrira. Da, oni su napravili trodimenzionalni televizijski sistem, ali nije moguće gledati ga bez stavljanja pomoćnih naočara, štaviše, to je samo umjetna treća dimenzija. Pozadina je mutnija, a prvi plan izgleda kao da je na papiru. Nikada nije bilo moguće proizvesti oštru i razgovjetnu sliku kao kod oka. U oba slučaja, i kod kamere i kod televizije, postoji gubitak kvaliteta slike.

 

Evolucionisti tvrde da je mehanizam produciranja ove oštre i razgovjetne slike nastao slučajno. Sada, ako bi vam neko rekao da je televizor u vašoj sobi nastao kao proizvod slučajnosti, da su se svi njegovi atomi jednostavno sakupili, sastavili i napravili ovaj uređaj koji proizvodi sliku, šta biste vi pomislili? Kako atomi mogu uraditi ono što hiljade ljudi ne mogu?

 

Gotovo jedno cijelo stoljeće, desetine hiljada inžinjera su istraživali i trudili se u laboratorijama visoke tehnologije i u velikim inudstrijskim kompleksima koristeći najnaprednije tehnološke uređaje i nisu bili u stanju uraditi ništa više od ovoga.

 

Ako jedan uređaj koji proizvodi primitivniju sliku nego oko nije mogao nastati slučajno, tada je veoma očigledno da oko i slika viđena okom nisu mogli nastati slučajno. Za to su potrebni mnogo detaljniji i mudriji plan i nacrt od onog za TV.

 

Ista situacija vrijedi za uho. Vanjsko uho kupi sve dostupne zvukove pomoću ušne školjke i usmjerava ih u srednje uho, srednje uho prenosi zvučne vibracije pojačavajući ih; unutrašnje uho šalje ove vibracije u mozak prevodeći ih u električne signale. Baš kao i sa okom, čin slušanja dovršava se u slušnom centru u mozgu.

 

Situacija u oku također vrijedi i za uho. To jest, mozak je izoliran od zvukova baš kao i od svjetla: unutra se ne propušta nijedan zvuk. Zbog toga, bez obzira kako je bučno napolju, unutar mozga je potpuna tišina. Pored svega toga, u mozgu se opažaju najoštriji zvukovi. U vašem mozgu, koji je izoliran od zvuka, vi slušate orkestarske simfonije i čujete svu buku npr. na mjestu gdje je gužva. Međutim, ukoliko bi se u tom trenutku u vašem mozgu izmjerio zvučni nivo, vidjelo bi se da u njemu vlada potpuna tišina.

 

Hajde da opet uporedimo visoki kvalitet i najvišu tehnologiju prisutnu u uhu i mozgu sa tehnologijom koju su proizvela ljudska bića. Kao i u slučaju sa slikom, decenije napora su bile utrošene u pokušajima da se zabilježi zvuk koji je vjeran originalu. Rezultat ovih napora su zvučni rekorderi, HI-FI sistemi i sistemi za opažanje zvuka. Uprkos svoj ovoj tehnologiji i hiljadama inžinjera i eksperata koji su radili na ovome, još nije postignut aparat koji perfektno bilježi zvuk onako kako to ljudsko uho radi. Razmislite o HI-FI sistemima najviše kvalitete, proizvedenim od strane najvećih kompanija u glazbenoj industriji. Čak kada se zvuk snimi u ovim uređajima, nešto od toga biva izgubljeno. Ili, kada okrenete na HI-FI, vi uvijek čujete šušteći zvuk prije nego muzika počne. A zvuk koji je produkt tehnologije ljudskog tijela je ekstremno oštar i jasan. Ljudsko uho nikada ne opaža zvuk udružen sa šumećim zvukom ili sa atmosferskim smetnjama kao što to opaža Hi-Fi; uho prima zvuk upravo onakav kakav jeste, oštar i čist. To je bilo tako još od stvaranja čovjeka.

 

Ukratko, tehnologija u našem tijelu je daleko superiornija od tehnologije koju je čovječanstvo proizvelo koristeći svoje nagomilano znanje, iskustvo i mogućnosti. Niko ne bi mogao reći da su HI-FI i kamera nastali kao rezultat slučaja. Pa kako se onda može tvrditi da su tehnologije koje postoje u ljudskom tijelu, koje su čak superiornije od ovih, mogle nastati kao rezultat lanca slučajnosti zvanog evolucija?

 

Evidentno je da su oko i uho i zaista svi drugi dijelovi ljudskog tijela, produkti jednog veoma superiornog stvaranja.

 

Razlog što smo mi posebno pomenuli osjet vida i sluha ovdje je nesposobnost evolucionista da razumiju znakove stvaranja, tako jasne i očite kao što su ovi. Ako jednog dana pitate nekog evolucionistu da vam objasni kako to da su ovaj izvrsni dizajn i tehnologija u oku i uhu nastali kao rezultat slučaja, vidjet ćete da on neće biti u stanju dati vam bilo kakav razuman ili logičan odgovor. Čak i Darwin, u svom pismu Asai Grayu od 3. aprila 1860., piše da ga "pomisao na oko cijeloga zaledi" i priznaje beznadežnost evolucionista u susretu sa izvanrednim dizajnom živih bića.