Vrlina nepovrijeđivanja ne bi smjela prerasti u fanatizam. U životu treba izjednačiti vrijednosti, uravnotežiti suprotnosti, u suprotnom vlastiti život postaje kaos. Ljubaznost i nepovrijeđivanje drugih osoba trebalo bi uravnotežiti sa redom i ozbiljnošću.

Kada se zarazimo nekom bakterijom, nema nam druge nego riješiti se bakterije i izliječiti se. Kada bi kriminalci mogli nesmetano djelovati, životi ljudi bi mogli biti dovedeni u opasnost. U tu svrhu postoje načini suzbijanja bakterija, kao i zatvori. Radi se jednostavno o pitanju reda, mira i zdravlja.

Zatvarati oči pred tim pojavama, ravno je suučesništvu. Pustiti nekog da umre od bakterije za koju imamo lijek, sudjelovanje je u ubistvu. Ne obraćati pažnju na divljanje još je veće divljaštvo. Iako je nepovrijeđivanje drugih dobra zaštita, najbolja odbrana, to ne znači da nemate pravo upotrijebiti silu i snagu. Ako i upotrijebite silu, to će naravno biti zbog viših ciljeva, za samozaštitu, da bi zaštitili druge ili da bi naučili određene lekcije.

Jednom je jedan učenik pitao učitelja: „Ako roditelji kazne svoje dijete, nije li i to nasilje?“ Učitelj je odgovorio: „Ako roditelji ponekad, kada je nužno, ne kazne svoju djecu, jednom kada odrastu, postati će hendikep za obitelj a i za društvo. Za sebe isto tako. Što dakle više šteti?“

Upotreba sile traži dobro prosuđivanje, traži ispravan izbor sile kao i dovoljnu količinu. U ezoteričnom smislu, upotreba sile traži kontrolu nad silom. Gospodarenje nad silom i snagom traži izuzetnu strpljivost i neučestalost primjene.