Narkotici-lijekovi za znanje

 

Mi zapravo nismo ovdje. U stvarnosti ne izgledamo tako kako mislimo da izgledamo. U stvarnosti mi nemamo oči,uši ni ostala osjetila. Jedinka naše vrste je bezoblična poluprovidna masa prepuna stanica koje imaju funkciju svih osjetila koja sad mislimo da imamo. Naše se tijelo sastoji od mnogo umova. Svaki je specijaliziran za određenu funkciju a svi zajedno tvore kolektivnu svijest. Cijeli je naš oblik jedan veliki mozak kojim struje raznolike misli. Kao krvotok u našem zamišljenom tijelu. Mnogo smo inteligentniji nego što mislimo da jesmo.Arhaične i odavno izgubljene primitivne osjećaje poput sreće i ekstaze nikad nismo doživjeli. Zbog toga ne znamo za stanje svijesti koje vi nazivate srećom.

 

U stvarnosti mi smo gotovo besmrtni. Ono što nas čini besmrtnima je neprestano razvijanje uma i povećavanje sposobnosti. Umiremo samo ako prestanemo koristiti um. Prije otprilike pet milijardi godina otišli smo sa planeta koji je bio uništen u stogodišnjoj meteorskoj oluji. Nismo imali mogućnosti. Nalazimo se u letjelici programiranoj za nalaženje planeta na kojem bi se ponovo mogli nastaniti. Naše su šanse male.

 

Kad smo počeli sa selidbom javili su se problemi. Bili smo zatvoreni u premalom prostoru,s premalo mogućnosti. Prostranstvo naših misli i inteligencije našlo se pred nepremostivom prirodnom blokadom. Nismo se mogli razvijati. Uskoro su se pojavili neobični i dotad nepoznati osjećaji.Opisao bih to kao stravičnu egzistencijalnu krizu. Mnoge je zahvaćalo ludilo. Prijetilo nam je izumiranje. Morali smo pronaći način da nastavimo s intelektualnim razvojem. Zato smo stvorili Kolektivizator.

 

Ležimo u dubokom hibernacijskom snu. Putevi naši mislih spojeni su na Kolektivizator. To je uređaj pomoću kojeg naše misli projiciramo tako da čine novu stvarnost.On skuplja naše misli,preoblikuje nedostatke,izjednači naše snage i u novu stvarnost pušta optimalnu jačinu misli čiji je izvor naš um. Što u njega ulazi on pretvara u Novi svijet u kojem živimo sad.

Mislili smo da je besprijekoran. Ali prevarili smo se. Stvoren je da bi naš um mogao funkcionirati na principu mašte. Mi nismo znali što je mašta. Nismo imali fantazije i sanjarenja. Imali smo samo cilj. Ponavljam da je Kolektivizator stvorio najoptimalniji temelj pomoću kojeg je iz nas vukao točno doziranu količinu misli potrebnu za razvoj. Za nastavljanje naše egzistencije. S obzirom da se nismo mogli razvijati u našem svijetu stvoren je zamišljeni svijet kojeg smo snagom svojih misli i spontane logike počeli neumorno graditi. To je svijet u kojem živimo sad. Stroj nas je bacio na sam početak.

 

Počeli smo stvarati čudnovati planet kojeg smo nazvali Zemljom. Spojili smo se na Kolektivizator i čekali početak postupka.Kad se uključio iz našeg je tijela potekla lavina misli koja nije bila sputavana nikakvim zaprekama.Jer u izmišljenom svijetu nije postojalo zapreka.

 

U početku je bila praznina i ništavilo.Kad smo uključili kolektivizator naše su misli potekle,sudarile se i nastao je veliki prasak.Počela je vaša prapovijest.

 

Znanstvenici nam prasak,taj početak pokušavaju predočiti na više načina.Ali to je samo arhetipski ostatak,sjećanje koje je ostalo nakon što je kolektivizator proradio.Slavni znanstvenici su do tog saznanja došli pomoću kontemplacije,dubokog poniranja u sebe... Jer vjeruj mi,svi se odgovori nalaze u nama i svatko može doći do njih ako to uistinu želi.Ali upravo je to najveći problem.Malo je nas koji to žele.Upravo to je cijena koju plaćamo da bi preživjeli.Kolektivizator sprječava da zakržljamo ali donosi i strašnu nuspojavu.Stvaranje ovisnosti.

 

Opčinjeni svijetom koji je on stvarao(to je ovaj svijet,ova stvarnost u kojoj smo sad) počeli smo zaboravljati tko smo uistinu mi.Počeli smo doživljavati čudne stvari.Upoznali smo osjećaje.Bilo je to nešto sasvim novo,ugodno,pružalo nam je blaženstvo.Uskoro više nismo željeli izaći iz tog svijeta.Prihvatili smo ga kao novu stvarnost.I činjenica da mi plutamo svemirom u potrazi za novim domom ispunjavala nas je užasnim unutarnjim bolom i strahom.To nas prije izuma kolektivizatora nije mučilo jer kako sam i spomenuo mi nismo imali osjećaje.Sad je ta spoznaja bila nepodnošljiva i odbacili smo stvarni svijet jer je bilo prebolno i to da budemo svjesni da živimo u zabludi.Zato smo zabludu prihvatili kao novi

život vjerujući da će se sve vratiti u normalu kad pronađemo novi dom.Užasno smo pogriješili.Sad živimo zbunjenim i nesigurnim životom punom strahova i pitanja naprosto zato jer smo teški ovisnici o kolektivizatoru.Mi smo arhejski «narkomani».

 

Neki velikani naše povijesti pokušali su nas vratiti u pravu stvarnost.Pokušali su tako divnu i ne pretešku stvar.Na primjer Isus ili Buda.Oni ne govore o Bogu kao nekom tajanstvenom biću.Oni uopće ne govore o Bogu kao jedinki koja ima apsolutno znanje i mogućnosti.Jer to smo mi.Mi smo Bogovi.Mi smo priroda jer na kraju krajeva mi smo je stvorili pomoću kolektivizatora.Ona je lažna,ona je mi.Isus je želio da ponovo postanemo svjesni da smo Bogovi ali to je kao da ovisniku o heroinu kažeš da nije zdravo to što radi.Isus je uskoro to shvatio i zato nam je nagovijestio spasenje tek onda kad odbacimo sve što je zemaljsko jer to nije stvarno,to je posljedica najjačeg narkotika-kolektivizatora.Vraćanje u onu pravu stvarnost dogodit će se na dan apokalipse.Baš kao što je pisano.Tako će i biti.

 

Ispočetka smo osjećali da on govori dobro ali opet smo zbog svoje slabosti odbacili tu spoznaju.I iz te smo slabosti počeli stvarati nove kolektivizatore. Lsd,psilocibin,kokain,

filmove, knjige, kazališta, kompjutere... Jednom rječju u zamišljenom svijetu stvorili smo novi kolektivizator koji nazivamo život. Kako ne možemo vidjeti da je taj svijet jadan,život kratak? A možemo se vratiti u pravi svijet,koji je stvaran,u kojem smo Bogovi .Preslabi smo. Zato me slušajte.

 

Tek kad svi umremo,kad nestane zemlje,kulture,znanja i ostalih zabluda probudit će mo se u pravom svijetu. Na brodu u kojem plutamo svemirom i tad će mo pokušati stvoriti nešto što nas neće srozati kao što je to učinio Kolektivizator. Vjerujte. Bit će puno ljepše nego sad,imat će mo osjećaje i našu pravu stvarnost. Nećemo biti samo Bogovi. Biti ćemo Bogovi koji imaju osjećaje.

 

autor: STRANGER