U prethodnom dijelu ove knjige pokazali smo kako fosilni zapisi poništavaju teoriju evolucije. Ustvari, nismo morali iznositi ništa od svega toga jer se teorija evolucije ruši mnogo prije nego što se i dođe do tvrdnji o "evoluciji vrsta" i fosilnim dokazima za nju. Ono što čini teoriju besmislenom od njenog samog početka je pitanje "kako se život na Zemlji pojavio, tj. započeo". 

 

U prethodnom poglavlju razmatrali smo koliko je nemoguće slučajno formiranje života. Hajde da opet, na momenat, prihvatimo ove nemogućnosti. Hajde da pretpostavimo da se prije niza miliona godina formirala jedna ćelija, da je "oživjela" stekavši sve što je neophodno za život. Na ovoj tački evolucija opet kolabira. Jer, čak i da je ova ćelija postojala jedno vrijeme, ona bi jednog dana umrla, a poslije njene smrti ne bi preostalo ništa i sve bi se vratilo tamo gdje je i počelo. Ovo je razlog zbog čega ova prva živa ćelija, ne posjedujući nikakvu genetsku informaciju, ne bi bila u stanju razmnožavati se i započeti novu generaciju. Život bi se zavšio sa njezinom smrću.

 

Genetski sistem ne sastoji se samo od DNA. Slijedeći faktori bi također trebali postojati u istoj okolini: enzimi - da pročitaju šifru na DNA , messenger (glasnik) RNA - koji bi trebao biti proizveden nakon čitanja ove šifre, ribozomi - na koje će se ova messenger RNA postaviti prema ovoj šifri i vezati radi proizvodnje, transfer RNA - da prenese aminokiseline do ribozoma da bi bile upotrijebljene za proizvodnju i ekstremno komplicirani enzimi - da izvedu brojne intermedijarne procese. Takva okolina ne može postojati nigdje drugo do samo u potpuno izoliranoj i potpuno kontroliranoj okolini poput ćelije, gdje postoje sve neophodne sirovine i energetski resursi. 

 

Kao rezultat, organska materija može se samoreproducirati jedino ako postoji kao potpuno razvijena ćelija, sa svim svojim organelama i u prikladnoj okolini - gdje ona može preživjeti, izmjenjivati materijale i dobiti energiju iz svoga okruženja. Ovo znači da je prva ćelija na Zemlji formirana "sva odjednom", sa svom svojom nevjerovatno kompleksnom građom.

 

Dakle, ako je jedna izuzetno kompleksna građa nastala sva odjednom, šta onda to znači?

 

Hajde da postavimo ovo pitanje koristeći se jednim primjerom. Hajde da, u pogledu njihove kompleksnosti, uporedimo ćeliju sa jednim automobilom visoke tehnologije. (Ustvari, ćelija je mnogo kompleksniji i razvijeniji sistem nego što je to automobil sa svojim motorom i sa svom svojom tehničkom opremom.)

 

Zapitajmo se sada: Šta biste pomislili kada biste otputovali u dubine veome guste šume i naišli na najnoviji model automobila među drvećem? Da li biste pomislili da su se različiti elementi u šumi tokom miliona godina sasvim slučajno okupili i proizveli takvo vozilo? Sav materijal koji sačinjava automobil dobiven je od željeza, plastike i gume, dakle od zemlje ili njenih prerađevina. Ali, da li bi vas ova činjenica navela da pomislite da su ovi materijali proizvedeni "slučajno" i da su se onda sastavili i proizveli auto?

 

Bez sumnje, bilo ko sa zdravim razumom znao bi da je auto produkt svjesnog dizajnera, a to je fabrika, i čudio bi se šta taj auto radi ovdje, usred džungle. Iznenadno stvaranje jedne kompleksne strukture, u potpunom obliku i iz vedra neba, pokazuje da je ona stvorena od strane svjesnog uzroka-sile. Jedan kompleksni sistem kao što je ćelija, bez sumnje, kreiran od strane više - nadmoćne volje i mudrosti.

 

Vjerujući da čisti slučaj može proizvesti perfektan dizajn, evolucionisti su prešli granice razuma i znanosti. Jedan od iskrenih autoriteta na ovom polju je čuveni francuski zoolog Pierre Grasse, bivši predsjednik Francuske akademije znanosti. Grasse je materijalist, ali on, ipak, priznaje da je Darwinova teorija nemoćna da objasni život, te daje svoje gledište o logici "slučajnosti" koja predstavlja kičmu darvinizma:

 

"Podesna pojava mutacija, koje omogućavaju životinjama i biljkama da udovolje svojim potrebama, izgleda teška za vjerovanje. A, Darwinova teorija je, ipak, još zahtjevnija: jedna jedina biljka, jedna jedina životinja trebala bi hiljadama i hiljadama godina biti podložena korisnim slučajnostima. Tako da bi čuda trebala postati pravilo: događaji sa infitenzimalnom vjerovatnoćom dešavanja sa lahkoćom bi se realizirali... Ne postoji zakon koji zabranjuje sanjarenja, ali se znanost ne bi smjela prepuštati tome."

 

Grasse je rezimirao šta koncept "slučajnosti" znači za evolucioniste: "...Slučajnost postaje jedna vrsta božanstva koje se, pod plaštom ateizma, potajno obožava."

 

Logični neuspjeh evolucionista je rezultat njihovog zatvaranja u svetilište koncepta slučajnosti. Pored svih tehničkih dokaza sa kojima smo do sada imali posla, hajde da sada, na jednom primjeru tako jednostavnom da ga mogu razumjeti čak i djeca, ispitamo kakvu to vrstu praznovjerja posjeduju evolucionisti:

 

Evoluciona teorija tvrdi da je život stvoren slučajno. Prema ovoj tvrdnji, neorganski i nesvjesni atomi sakupili su se i sastavili da bi formirali ćeliju, a tada su ćelije nekako formirale druga živa bića, uključujući čovjeka. Hajde da razmislimo o tome. Kada sakupimo zajedno elemente koji čine gradivne blokove života, kao što su karbon, fosfor, nitrogen, kalij... formirali smo samo jednu običnu gomilu. Bez obzira kroz kakve tretmane ona prolazila, ova gomila atoma ne može formirati čak niti jedno jedino živo biće. Hajde da formuliramo jedan "eksperiment" o ovoj temi i hajde da, bez zvučnih izjava, u ime evolucionista, ispitamo šta oni stvarno tvrde, pod imenom "Darwinove formule":

 

Neka evolucionisti u velika burad stave mnoštvo materija prisutnih u sastavu živih bića, kao što su fosfor, karbon, kisik, željezo i magnezij. Štaviše, neka dodaju u ovu burad bilo koji materijal koji ne postoji u normalnim uvjetima, ali koji oni smatraju neophodnim. Pustimo ih da dodaju u ovu smjesu koliko god hoće aminokiselina koje nemaju mogućnost formiranja pod prirodnim uvjetima i koliko god žele proteina, od kojih samo jedan ima vjerovatnoću formiranja 10950. Dozvolimo im da ovu mješavinu izlože željenoj temperaturi i vlagi. Dozvolimo im da ovu mješavinu pobuđuju kakvom god tehnologijom žele. Neka najistaknutije znanstvenike stave pored ovih buradi. Neka ovi znanstvenici po redu čekaju pored ovih buradi milijardama i čak trilionima godina. Neka se osjećaju slobodni da upotrijebe sve vrste uvjeta koje smatraju neophodnim za formiranje čovjeka. Bez obzira šta oni radili, oni ne mogu u ovim buradima proizvesti čovjeka. Oni ne mogu proizvesti žirafe, lavove, pčele, kanarince, konje, delfine, ruže, orhideje, ljiljane, karanfile, banane, narandže, jabuke, datule, paradajz, dinje, lubenice, smokve, masline, grejpfrut, breskve, paunove, fazane, višebojne leptirove, ili milione drugih živih bića kao što su ova. Doista, oni ne mogu načiniti niti jednu jedinu njihovu ćeliju.

 

Ukratko, nesvjesni atomi ne mogu formirati ćeliju jednostavnim sakupljanjem. Oni ne mogu donijeti novu odluku i podijeliti se u dvije ćelije, a tada donijeti i druge odluke i kreirati profesore koji će prvo izumiti elektronski mikroskop, a onda pod tim mikroskopom ispitivati svoju vlastitu ćelijsku građu.