Anarhizam je socijalna, ekonomska i politička teorija i praksa koja odbacuje sve oblike hijerarhije, autoriteta, dominacije i prisile, s ciljem osnivanja istinski slobodnog društva za sve ljude.

 

Ne kužim ništa. Koji kurac ti to znači?

To znači da je anarhizam protiv svakog autoriteta, kao što su država, crkva i kapital. Pokoravanje autoritetu djeluje dehumanizirajuće na čovjeka, i zato ga treba uništiti (autoritet, naravno). Tada će čovjeku biti omogućeno da u potpunosti razvije svoje potencijale.

 

Vi želite uništiti državu?! Jeste li vi normalni?! Pa upravo nam država omogućuje da živimo dobro, štiti nas od moćnika i čuva naša prava!

Jadna naivčino! Građanske države, od svog osnutka(1848. u Europi) ne izvršavaju funkciju zbog koje su stvorene.  Kada bi one ostvarivale ono što piše u ustavima; npr. socijalnu sigurnost, ljudsko dostojanstvo, pravo na zaposlenje ili pravo na čist okoliš, kapitalistička ekonomija bi se raspala. A državni aparat je upravo tu da ju štiti.

 

Kapitalistička? Kakvi su ti to komunistički izrazi? Što to znači?

Kapitalizam je ekonomski sistem koji se sastoji od dvije grupe ljudi, dvije klase. Prvu klasu čine kapitalisti, a drugu radnici. Iz samog naziva tih klasa je jasno tko radi, a tko svira kurcu. No, lako za tu muzikalnu aktivnost kapitalističke klase. Nerad nije najveći smrtni grijeh. Fora je u tome što te ljenčine sebi prisvajaju ono što nisu proizveli, ono što nije njihovo. S jedne strane oni uživaju u svim materijalnim bogatstvima ne radeći ništa, a s druge strane radnici se muče čitav život upregnuti kao životinje, robujući svaki dan po osam sati i masakrirajući time svoju ljudskost. Pored toga, kapitalistička gamad koči napredak znanosti, kako bi zadržala privilegije koje sad ima.

 

No, dobro, pa nisu li kapitalisti sposobniji i mudriji od tih glupih radnika? Svi smo mi rođeni jednaki, a kapitalisti su uspjeli u životnoj utrci, jer su pametniji?

Svi smo rođeni jednaki?! Pa gdje ti živiš? Na Marsu? Slušaj stari, ja ću si vlastitim rukama iščupati glavu i zatim 5 minuta tehnicirati s njom, ako mi objasniš nasljeđivanje imovine. Je li dijete iz radničke klase koje nasljedi praznu flašu pive jednako djetetu iz kapitalističke klase koje nasljedi par banki i tvornica? Ha? O kakvoj ti to jednakosti pizdiš? Jesu li djeca iz radničke obitelji koja moraju naći posao nakon srednje škole jednaka djeci iz kapitalističke obitelji koja mogu bezbrižno studirati i 20 godina jer im je egzisencija osigurana? I da li je zdravlje djeteta koje čitavo djetinjstvo jede parizer i dvopek jednako zdravlju djeteta koje jede kivi, zečevinu i tune? Jedankost? Ha ha ha!

 

Da, ali radnik ima mogućnost da se obogati. On fine može započeti svoj posao i obogatiti se.

Sereš kvake, glupane! Da bi se obogatio, ti trebaš novac uložiti u neki posao. Dakle, treba ti početni kapital za investiranje. A odakle radniku početni kapital? Što će ga ubrati sa nekog stabla? Čitav kapitalistički sustav je stvoren tako da oni koji imaju novca, imaju i mogućnost da ga još više zarade. A oni koji ga nemaju, moraju raditi da bi preživjeli(hrana košta, znaš ti to?)

 

Hm, istina. Ali svejedno ti kapitalisti ipak nisu baš skroz loši. Pa i oni rade. Sređuju papire, telefoniraju, organiziraju... i uz to riskiraju da izgube novac kad ga ulože u neki posao.

O, jadna naivčino! Pa i orangutani mogu telefonirati! Uostalim, pravi kapitalisti si unajme menadžere koji vode poslove za njih. Dakle, kapitalist samo >postoji< i ima para ko blata, dok radnici pišaju krv i zube, jedva spajajući kraj s krajem. Eto ti pravde! A što se rizika tiče, čak i ako kapitalisti posao propadne, on je zaradio dosta novca i sigurno neće do kraja života imati egzistencijalnih problema. Jedini tko će najebati ako mu posao propadne, jesu radnici. Uz to, pa ima i drugih ljudi koji riskiraju kako bi profitirali, ali bi ih ti odmah osudio. Lopov, pljačkaš banke itd., također riskira kako bi opljačkao banku, riskira biti uhvaćen, završiti iza rešetaka. Pojam riskiranja, dakle, nije argument za opravdavanje kapitalizma.

 

U, jebote, pa taj kapitalizam je totalno sranje! Ali što radi tu država? Nije li ona tu da nam osigura pravdu?

E, pa nije! Država je instrument u rukama kapitalističke klase. Njezin cilj je da očuva privatno vlasništvo. A tko ga ima najviše? Ma vidi ti slučajnosti – upravo kapitalisti! Ona svoje postojanje opravdava zaštitom ljudskih prava, ali to je samo bajka za naivce. Prije ću povjerovati u priče Hansa Christiana Andersena ili braće Grimm, nego u ustave, deklaracije i slične buržujske trip-žvrljotine.

 

A što ti pak znači to buržujski? Jel' to kao ožujsko?

Buržoazija je naziv za kapitalističku gamad koja parazitira na leđima radničke klase.

 

No, dobro, slažem se sa svime što si rekao. Sad mi reci za koju stranku da glasam na izborima. Ono, neku ful dobru i pravednu.

Jel ti mene uopće slušaš, budalo!? Anarhizam je protiv autoritarnih struktura društva! A stranke jesu autoritarne jer predstavljaju(ma naravno) obrazovanu, mudru, inteligentni i pronicljivu elitu koja će voditi blesavo stado glasača. U njima dolazi do centralizacije moći, a svugdje gdje postoji centralizirana moć, postojat će i korupcija. Da presveta bezgrešna djevica Marija ima neku funkciju u državnoj administraciji i ona bi primila mito! Iz tih razloga se ništa ne može promijeniti kroz postojeće državne strukture, koje same sebe održavaju. I zato treba bojkotirati izbore, kao izravnu poruku da ne želimo sudjelovati u toj besmislenoj farsi, i kao poruku da ne priznamo legitimitet izbranih debila koji nam kroje živote.

 

A što onda da radim? Da osnujem neku udrugu? Pa civilno društvo predstavlja alternativu državnoj upravi i slobodnom tržištu, zar ne?

Totalno ne! Udruge su stvorene kako bi osjećajni građani mogli raditi dobra djela, hraniti svoj ego i spavati mirne savjesti. Međutim, udruge ne čine bitnu razliku u društvu. Dok dva entuzijastična hipija zasade 3 masline, drvna industrija posiječe pola amazonske prašume. Dok udruge nahrane nekolicinu beskućnika, čitavi gradovi u Africi nestaju kao pokošeni jer nema hrane. Udruge se nisu u stanju suprotstaviti kapitalističkoj mašineriji koja sistematski proizvodi probleme. One samo služe kako bi se stvorila iluzija kako se ipak nešto čini, dok stvarne promjene nema.  Niti je može biti. Svaka udruga treba financijera, da bi mogla funkcionirati. A njih financiraju benigni kapitalisti, ili pak država, koju opet kontroliraju kapitalisti. Ako se neka udruga odluči napraviti nešto bitno, njoj se uskrate sredstva za financiranje. Zato civilno društvo ne može uspjeti.

 

Ok. Sve mi je jasno. Kapitalizam je sranje, država je sranje, udruge su sranje. Društvo je nepravedno, ali mi siromašni i pošteni ćemo na kraju završiti u raju, a bogati u paklu. He he he...

O, kretenčine! Pa religija je izmišljena od povlaštenih klasa kako bi potlačene klase ostale poslušne i pokorne! Kršćanstvo je jedan čitav milenij cvjetalo sa feudalizmom, i pokazalo se kao savršen način za održavanje mira. A održavati mir u nepravednom društvu, znači odobravati ga. Uostalom, slika raja je zapravo samo projekcija pravednog društva u kojem ljudi žele živjeti. I mogu to ostvariti, tek kada odbace sve iluzije o onostranom. Krajnje je vrijeme da prestanemo pušiti te religiozne izmišljotine, i ovdje na zemlji sami sebi stvorimo raj.

 

Oh, sveti Bože! Pa zar je onda moj župnik don Ante lažljivac?

Tako je! On, kao i ostatak širitelja radosne vijesti, su obične lažovčine i kukavice koje izmišljaju bajke o pravdi poslije smrti, a zatvaraju oči nad nepravdom prije smrti(što znači da je odobravaju).

 

Sve mi je jasno! Daj mi kalašnjikov! Idem pobiti sve političare, kapitaliste i popove! Prokleti bili! Gdje je više taj kalašnjkov!?

Budalo retardirana! Tako nećeš ništa postići (osim što ćeš se dobro zabaviti). Na mjesto svakog političara, kapitalista ili popa čeka deset drugih tirana i lažljivaca. Atentatima se ništa ne postiže. Potrebna nam je trajna promjena. Nakon što uništimo postojeće nepravedno društvo, treba izgraditi novo, bolje i humanije. A to se ne čini kalašnjikovom.

 

Aha, sad sam se sjetio! A kako bi izgledalo to novo društvo? Na bi li onda mogao doći svaki psihopat i ubiti bilo koga?

Popij antisklerin, čovječe! Pa već živimo u takvom društvu. Samo što su psihopati na čelu država i vode ratove u kojima se ljudi kolju kao pilići. Uz to, psihopati se ne rađaju, oni nastaju odgojem. A upravo ih kapitalističko društvo serijski stvara, jer da bi uspio, moraš biti škrt, egoističan, sebičan i lažljiv. Moraš tlačiti druge, da sam ne bi bio potlačen. U anarhističkom društvu neće biti razloga za takvo ponašanje jer neće biti privatnog vlasništva, zbog kojeg se gotovo svi zločini i čine. Naravno, nije isključeno da se može pojaviti neki bolesnik i u tom društvu, ali to će onda biti anomalija, a ne pravilo, kao danas.

 

A kako će izgledati to društvo?

Kao prvo, neće biti prisile. Ljudi će se dobrovoljno udruživati, u sindikate ili skupštine susjedstva. Tamo će odlučivati o stvarima koje ih se tiču. Odluke će se donositi na principu direktne demokracije i javnog glasovanja, kako ne bi bilo nikakvih manipulacija.  Sredstva za proizvodnju će biti u vlasništvu onih koji rade na njima. Svatko će raditi koliko može, a uzimati koliko mu treba. Djeca i nemoćni neće raditi, a ostali hoće. Postojat će planirana proizvodnja, a planirat će je upravo oni kojima trebaju određeni proizvodi. Proizvodi će se sakupljati u zgradama u koje će se donositi i iz kojih će se odnositi po potrebi. S obzirom da će nastati prisile, povećat će se produktivnost, jer će ljudi znati da rade za sebe i svoju djecu, da imaju svoju sudbinu u svojim rukama. Društvo će se sastojati od federacija u koje će ljudi slobodno pristupati, kako bi surađivali na ekonomskom i znanstvenom pitanjima. Ako koja federacija nije u stanju proizvesti dovoljno artikala, ostale će joj pomoći. Solidarnost je, uz slobodu i jednakost, temeljna vrijednost anarhističkog društva.

 

Sve to zvuči super, ali može doći neka ljenčina koja neće ništa raditi, a uzimati previše.

Tako je. Moguće je uzeti štrucu kruha više nego što ti treba. Ali se postavlja pitanje zašto bi netko uzeo štrucu kruha, ako mu ne treba? S druge strane, danas ljenčine imaju milijarde dolara, a to je puno veća nepravda od par ukradenih štruca kruha. Uostalom, anarhisti ne misle stvoriti savršeno društvo, nego samo društvo puno bolje od ovoga danas. Ako ne bude dobro, ukinut ćemo i njega i osnovati neko novo. I tako ćemo raditi dok sloboda, jedankost i bratstvo ne postanu naša stvarnost.

 

Dobro, sve mi je jasno, samo mislim da nije patriotski rušiti državu, zar ne?

Slušaj sine, naravno da nije patriotski. I anarhisti su zadnji ljudi na planetu kojima možeš reći da su patrioti. Osjećaj patriotizma i domoljublja je državna religija koja se bazira na očitim lažima, koje kažu kako se jedan čovjek razlikuje od drugoga, koji je iza tamo neke izmišljene granice. To su gluposti! Svi su ljudi jednaki, tj. ravnopravni, i o nikome ne možemo suditi kakav je prema tome kakvu putovnicu ili domovnicu ima, već jedino prema njegovim stavovima i djelima.

 

A kako ćemo uvjeriti državnike i političare da ukinemo državu i osnujemo anarhističko društvo?

Pa teško da će se privilegirana elita iz čista mira odreći svojih beneficija i otputovati na Mars. Zato je potrebna revolucija, kojom će se svrgnuti postojeći poredak. Ako si pacifist, samo te podsjećam da je i građansko društvo koje danas dominira nastalo uz intenzivnu aktivnost giljotina i sjekira. Međutim, revolucija nije samo svrgavanje elite i uništenje starog sustava, već i izgradnja novog. A ta izgradnja može i mora početi već danas, sada i ovdje. Samoupravljanje i samoorganizacija će s vremenom dovesti do otimanja vlasti iz ruku moćnika i raspršavanja vlasti po društvu.

 

Samoupravljanje? Pa anarhisti su komunisti!

Anarhisti žele živjeti u besklasnom društvu, dakle u komunizmu, ali uopće nije bitno kako se zove. Međutim, bitno je spomenuti da SSSR, Jugoslavija, Kina i Kuba nisu bile komunističke zemlje. Društvo koje centralizira vlast po definiciji ne može biti komunističko. Društvo koje se kiti komunističkom retorikom, a radnicima ne daje slobodu da odlučuju u svoje ime, nije komunističko.

 

Sve to lijepo zvuči, ali to je utopija. To je neostvarivo!

Utopija nije ono što je nemoguće, već samo ono što se još nije ostvarilo. Kada su se Sjedinjene Američke Države odlučile odcijepiti od Velike Britanije, i uspostaviti republiku, monarhisti iz Engleske su isto govorili. To je utopija. Ali nije bila. Uz to, ako besklasno društvo nije ostvarivo, kako onda objasniti husite, Parišku komunu 1871, Kronštad, Španjolsku revoluciju 1936-1939. i još čitav niz sasvim uspješnih društava koja su funkcionirala na principima slobodarskog komunizma, dok nisu intervenirali fašisti, monarhisti i «pravi» komunisti, i poklali te odlutale ovčice.

 

A što vi anarhisti mislite o rasama?

Rase postoje, ali to kojoj rasi čovjek pripada totalno je nevažno. Čovjek se vrednuje prema svojim mislima, a one nisu genetički determinirane, i stoga rasnu pripadnost slobodno možemo zanemariti. Sve teorije o inferiornosti ne-bijelih rasa su ideološka izmišljotine, kako bi se mogla opravdati klasna eksploatacija od strane bijelaca. Crnac na plantaži pamuka će se puno bolje pokoriti svom bijelom gospodaru ako iskreno vjeruje da je inferioran. Ako samo pomisli da mu se nanosi nepravda, postoji šansa da se pobuni i uništi sustav koji ga iskorištava. To je uloga svih rasističkih teorija; da «na znanstvenim dokazima» opravdaju ekonomsku eksploataciju. Kako su očito rasisti kretenčine, anarhisti ih ne podnose.

 

A o ženama?

Priče o tome kako žene trebaju kuhati, peglati i spremati po kući su, upravo to – priče. I to ne samo za djecu, nego i za iskompleksirane blentavce koji svoju muškost mogu dokazati samo mlateći ženu. Žena je čovjek sa pičkom, muškarac je čovjek sa kurcem. I to je jedina razlika između muškaraca i žena. Kao i po rasnom pitanju, bitno je ono što čovjek misli i radi, a ne sa li mu nešto visi ili ne između prepona. Seksualna opredjeljenost je isto tako zanemariva.

 

Dobro, ja sam anarhist. Što da radim?

Kao prvo, nisi anarhist ako pročitaš jedan jedini bezvezni tekst. Anarhizam je čitava filozofija, sustav misli koji je dinamičan i raznolik, preglomazan da bi ga se moglo utrpati u jedan sitni tekstić. Zato trebaš još čitati, da bi shvatio što je to doista. Kao drugo, anarhisti ne postavljaju pitanja tipa «što da radim?», jer to znači da su podložni nekome, dakle, dio autoritarne strukture. Anarhisti misle svojom glavom i rade samo ono što im govori njihova savjest i svijest, koje treba razvijati i usavršavati, bez obzira kako razvijene bile. Biti anarhist znači biti čovjek. A biti čovjek je ništa drugo do biti biće prakse – praksa je, nadalje, neizostavan dio anarhizma i upravo nas ona kao takve određuje. Biti idejno nešto, a praktički ništa, nije alternativa