Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
701
OD 14.01.2018.PUTA
Žena koja me "vodi"
pocetak sna je onaj standardni koji mi se zna ponavljati. u nekakvoj smo kuci, tata se ponasa kao da je sve ok sto mi je jako uznemirujuce jer se svi lose osjecamo zbog njega. nabraja neke dogadaje i kao zapovjednicki podsjeca nas da su to lijepe uspomene. mama i braca samo slusaju, ne kontriraju mu, samo su pasivni. ja lezim jer se osjecam lose i jos imam osjecaj krivnje sto lezim ( jer je zabranjeno ljencariti). odjednom pocnem vikati na tatu da nije normalan, da nam nikad nikad nije bilo lijepo s njim da smo uvijek u strahu i napeti, da s njim uopce nije lijepo zivjeti. jedva to sve izgovaram, strah me, glas mi se blokira. Zanima me ovaj nastavak sna, jer mi je ostao dosta upecatljiv: ...odjedamput se nalazim ispred tate dok to sve govorim, i tata vise nije tata nego neka zena, jos su neke nepoznate osobe pokraj nje i mama. ostanem zapanjena i govorim pa ti nisi tata, kako da ti nisi tata, maloprije si bio. zena me smiruje i govori da nije, i da nije ni bio, u stilu da mi je to samo bilo u glavi. ona kao ima neke cudne moci, uhvatila me za ramena, pocela sam se cudno osjecati, jos uvijek sam uznemirena, al osjecam i neku cudnu vibru u tijelu, kao slabost, al i kao da ce mi pomoci. ona je tu da mi nesto pokaze. pokazuje mi na sobu koja je isto tako cudna, ima cudnu energiju, ko da je ulaz u nasu obiteljsku proslost, i govori mi da udem u tu sobu da mi nece biti nista. mama je pored i zna o cemu se radi. udem unutra, puno stvari mi je skroz nepoznato, prolazim kroz sobu, osjecam slabost, nesto kao da ce me nesvjestica uhvatiti. neke kutije su pocele padati s police i mama ih hvata, u tom trenutku sam se skoro srusila od slabosti. idem dalje i vidim neke poznate stvari iz djetinjstva, pokrivac neki, i jos par neceg, zaboravila sam sto je...nije me nesto zaintrigiralo sto to vidim, one cijelo vrijeme me kao proucavaju kako cu reagirati na to sto vidim. na kraju nailazim na mamu (sad je to kao mama u proslosti) kako lezi i znam da joj je tesko i da pati, tu pocnem jako plakati. sad je proslo neko vrijeme, izlazim iz sobe i ta zena mi daje cekic i pokazuje na drveni stup sa desetak cavli lagano zabijenih, i govori mi da ih zabijem do kraja. iako sam zbunjena i jako slaba imam namjeru ih zabiti, al osjecaj mi je da ne mogu. tu se san prekida.
bglavac
edin.kecanovic
