Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
617
OD 14.01.2018.PUTA
ZELENE OČI
Sanjam da sam kod frendice u stanu,ali nije njen stan,drukčiji je.(Vjerujem da je taj dio sna induciran jučerašnjim razgovorom,prepirkom s tom frendicom.Iziritiralo me njeno površno razmišljanje i izjave,i njena selekcija tko će biti s nama u društvu a tko ne.Rekla sam joj svoje mišljenje,ali to nije baš doprlo do nje,pa vjerujem da sam ju zato i sanjala jer me još muči.) Ona je,kao i uvijek,bezbrižna i bavi se površnim stvarima,stalno hoda po stanu,ali ja želim sjesti na kauč i gledati TV.Ona mi daje jastuk da legnem;jastuk ima starinsku bijelu jastučnicu,i prije nego sam legla,primijetim da je nešto još u toj jastučnici i pokušavam napipati i vidjeti što je.Bio je to drveni valjak za tijesto.Govorim to frendici,ali ona ne reagira i priča dalje s drugim frendicama.Nakon toga sam u svom mjestu,gdje mi obitelj živi;ljeto je,dan je prekrasan,sunce jako grije,nalazim se u tamošnjem dućanu koji se nalazi na samom početku sela,vidim par poznatih ljudi,ali nitko me ne prepoznaje niti pozdravlja.I čudim se tome jer mi se ljudi tamo inače vesele i pozdravljaju,ali shvatim da je to zato jer nosim tamne naočale.Skidam ih i vidim jednog prijatelja koji je na blagajni i stavlja namirnice u tačke i kaže blagajnici kako nema novaca da to plati i da to stavi na njegov račun.Ja ga potapšam po ramenu,koje je tvrdo kao kamen,i pitam ga kako je.Kaže da je dobro,da ide nekako,i odvozi tačke.Kad sam pogledala u te tačke,vidjela sam da je pod u dućanu zemljani.Iz dućana idem prema kući,sad je odjednom noć,i odjednom sam u Zagrebu tramvaju koji vozi kroz Frankopansku.U tramvaju sam se drugom frendicom i svojim ujakom iz Bosne,koji izlazi na stanici u Frankopanskoj,jer želi vidjeti tu crkvu,što mi je čudno,jer je on musliman.(Svi s mamine strane obitelji su inače muslimani.)Nakon toga je opet prekrasan vrući ljetni dan,idem prema dućanu opet,tj sad prema kraju sela i vidim frendicu s početka sna kako ide s druge strane,u suprotnom smjeru.Sva je sređena,ima neku kratku jeans suknjicu i na uzici šeta nekog malog psa.I kako joj se približavam,vidim da se i dalje smije,a mene hvata neka ljutnja,kako se usudi šetati mojim selom i tako se hihotati,nakon što mi je danas sve izgovorila.(Tad sam se sjetila našeg stvarnog razgovora,prepirke.)Kad sam joj se skroz približila,vidjela sam da je dosta potamnila od sunca i vidjela sam samo njene zelene oči,koje su bile još zelenije i izraženije nego inače.
bglavac
edin.kecanovic
