VOZILA I UREĐAJI

Naročito su česti sni o kolodvorima, o tračnicama i vlakovima, o rastanku i zakašnjenju, o prtljazi i osuputnicima. Tu učestalost shvatit ćemo iz nagomilavanja doživljaja oko svega što je povezano s putovanjem. Iza svega toga nalazi se~ niz prastarih postupaka koji se danas očituju u pojavama modernog prometa. Već i s malim putovanjem nastaje promjena psihičkog mjesta.; u tome je uvijek pomiješano malko rastanka, napetosti zbog onog što dolazi i zanimanja
za sve ono tehničko čime se služimo. Susrećemo se s nepoznatim
ljudima, zauzeti smo svojom prtljagom, povjeravamo se nekom vozilu koje se kreće o nama neovisnim tračnicama života prema nekom cilju.

Svaki čovjek ima manjih ili većih doživljaja u vezi s vlakovima; san se njima služi kao materijalom svojih poruka. Tome se pridružuju sjećanja iz djetinjstva; gdje dugi, tamni niz vagona, koje vuče snažno čudovište lokomotive, sve većom brzinom klizi iz kolodvorske hale ili u nju ulazi
uz tutnjavu i cviljenje kočnica, tu gotovo svako dijete doživljava svemoć samog dinamičnog života. To je, čini se, više muški dječački doživljaj ; djevojčice i žene zanimaju više emotivna nego tehnička zbivanja.

Sni o željeznici govore o svemu što se može dogoditi između odlaska od kuće i stizanja na cilj poslije dovršenog putovanja. Pregledamo Ii stotine snova o željeznici, ustanoviti ćemo da se u snu može pojaviti svaka moguća pojedinost, a svaka od tih pojedinosti ima svoje posebno značenje.

Prilikom tumačenja snova o željeznici ne smijemo smetnuti s uma da je to, za razliku od pješačenja ili vožnje biciklom, udaljavanje svim raspoloživim, neuobičajenim tračnicama, tj. više opće nego individualno životno putovanje.

Kao putnricf željeznicom prepuštamo se planu puta i upravljanju vlakom; mi smo na ljudskom životnom putovanju koje ima svoje određene stanice, svoj određeni način ponašanja.

To životno putovanje vodi kroz opće stupnjeve dobi prema našem individualno-ljudskom cilju. Vlakovi imaju svoje određene trenutke polaska - tko pravovremeno ne stigne na vlak, taj neće otputovati. Nije li to izvanredna usporedba za »zakašnjenje«, za "promašeni priključak" u
životu uopće. Svako djelovanje ima svoj najpovoljniji trenutak, svoj >~kair6s«1; gdje je spremno ono što nam je potrebno, tu moramo i mi sami biti spremni. Mnogi i premnogi stižu u životu prekasno, a i razloga za to ima mnogo i premnogo. Nerado napuštamo udobnost doma, bili smo zabavljeni tisućama stvari. Psihološki rečeno: promjena stanja, npr. prijelaz iz mladosti u odraslu dob, oteže se, ili smo još sputani kojekakvim kompleksima, oni nas ne puštaju. Mnogi i zakašnjavaju jer se odviše osiguravaju, oni žele da od vrhovne životne instancije dobiju jamstvo da će udobno, bez vlastitog napora, lako i glatko postići ugodne ciljeve. Na kolodvoru možemo ponovo zakasniti, tj. ne stići više na vlak, jer na »unutrašnjem šalteru« stoji odviše ljudi : u
nama želi odviše toga putovati zajedno s nama, u nama je odviše velika životna stiska. Drugi opet stižu usopljeni na unutrašnji kolodvor sa svim svojim psihičkim predmetima kućanstva; oni ne mogu ništa napustiti. Bilo je posve nepotrebno da, primjerice, neki čovjek u snu ponese svoju
dječju trubicu - kad za to dođe vrijeme treba se moći odreći svoje mladenačke buke. žena koja je vjerovala da će polazeći u život moći spasiti svoju kuhinju za lutke nije Imala razumijevanja za prilike života.

Uvijek će biti ljudi koji posvećuju odviše veliku brigu onome što ih se malo tiče; njima se, ponajprije, sudbina drugih čini važnijom od njihove vlastite sudbine. Oni •doživljuju sebe baš samo u drugima i tako ističu velike zahtjeve prema njima kao dijelovima samih sebe. Zbog toga usporavaju vlastito životno putovanje. To je shvatio onaj putnik u snu koji zamalo ne bi bio stigao na svoj vlak jer se odviše zabavio pravovremenim odlaskom nekog svog znanca s drugog perona; tek je u posljednjem trenutku mogao uskočiti u svoj vlak koji je već kretao, tako da je ostao visiti o ručici

1 kairos (grč.) prava mjera, pravi čas (op. prev.)

otvorenih vrata. Tako nas sudbina ostavlja da se neko vrijeme koprcamo u nezgodnoj, ali zasluženoj situaciji. u tome se snu pojavio kao spasilac neki njegov znanac kojega je smvač poštovao zbog njegove poštovao zbog njegove pouzdane točnosti, ali ga nije trpio. Onaj pomagač bio je očito, jedna od njegovih vlastitih, dotad zanemarivamh funkciJa. 

Naš životni vlak stoji na kolodvoru; u važnim slučajevima je to golemi završni ili centralni kolodvor s velikom mračnom halom kolosijeka. Takvi su kolodvon najvažnije zgrade sna, oni su polazište za naše životne pothvate.; budući da svaki život započinje u nesvjesnom, u određemm. prilikama kolodvor postaje nesvjesno mahom. Često spominjana nadosobna instancija koja upravlja našom sudbmom pojavljuje se često kao šef kolodvora, kao željeznički inspektor s kapom opšivenom zlatmm gajtamma; 1ako smo mi donijeli odluku o putovanju, o onome što treba da se dogodi odlučuje on, a ne mi. 

Mi treba da kupimo i svoju voznu kartu ili, psihoški rečeno, moramo je platiti energijama, tj. u budnom svijetu novcem, jer nitko ne živi gratis, nitko ne može napredovati bez žrtava: samo djetinje glave žele da 1m sve bude poklonjeno, da budu oslobođene svakog vlastitog napora.

Bflo bi potrebno da se ispripovjedi mnoštvo snova u kojima se problematika vrti oko vozne karte. oko biljeta. Evo iz toga mnoštva samo ovo: Gotovo u svim zemlJama imaju željeznice najmanje dva vozna razreda, koji prema udobnosti sjedala, ponajcešće nazivaju drvenim ili tapeciranim razredom. Cijena vožnje određuje se prema visini komfora. Tko ima novaca, vozi se udobnije i u snu. Ali novac trba prevesti riječima raspoloživa energija, napor, vrijednost Jtčnosti. San zna i to da je sudbina jednome dala više nego -drugome, pa se ponetko, tko je inače imućan i razmažen, u snu vozi u ružnim i zapustemm kolima. Takvo
je njegovo putovanje gledano iznutra! 

Cesto se čuje kako se netko s voznom kartom za drveni razred, bogzna zašto, pokrijumčario u tapecirani razred - zadovoljstvo koje sebi, kao što se zna,. rado priušte ljudi u pretrpanim nedjeljnim vlakovima. Ah ovdje promjena razreda nije tako bezazlena; otuda i strah da će ta činjenica
biti otkrivena, da će krivac pred suputnicima pretrpjeti sramotni poraz. U životnom vlaku, u vlaku života ne sjedimo, naime, ondje kamo po svojem značenju i po svojim zaslugama pripadamo. Mi smo se sami uzdigli i živimo iznad svoga nivoa. (Kao što rekosmo, tu se nikad ne radi o vanjskom, materijalnom položaju. čak i vrlo imućni ljudi, koji za svako duže putovanje upotrebljavaju svoj lijepi automobil ili najbolji razred u vlaku, snivaju taj sramotni san.)

U svijetu sna događa se, obrnuto, i to da sjedimo u nižem razredu, a u džepu imamo kartu višeg razreda. U tom će nas slučaju kondukter, predstavnik unutrašnje kontrole, ponajčešće odvesti na naše pravo mjesto.

Moderna je simbolika vožnje željeznicom izvanredno bogata naglascima na pojedinostima. Tako je neki snivač ispružio svoje vrlo blatne cipele na suprotno sjedalo na koje želi da sjedne neka nepoznata žena; ili se čuje kako je netko mimo svoje navJke sjedio "natraške", gledajući u krajinu koja je odmicala. Tu je zapravo pogled psihe usmjeren prema
onome što se udaljuje, što prolazi.

Suputnici su, prema našem shvaćanju, dijelovi naše vlastite psihe koji se otjelovljuju u poznatim i nepoznatim ljudima. Zato ·se snivač neopravdano žali da se s njim zajedno vozi toliko prostog naroda. Režiser sna odabira ono što je osobito značajno za trenutačnu životnu situaciju, baš onb što nas prati, i mi moramo na tom putovanju u snu
dobro pogledati osobu koja sjedi nama sučelice, ona je ogledalo nas samih. Gdjekad sjeđi u našem vagonu čovjek o kojem dosad nismo znali da i on ulazi u našu sudbinu. U snima muškaraca može to biti žena vrlo egzotične vanjštine koju ovdje susrećemo prvi put, iako ona kao anima stanuje duboko u nama. U žena su to, već prema nivou toga unutrašnjeg
lika, surovi muškarci, liječnici, glumci, oficiri. Ako su neznanci, pripadaju onome teško dokučivom svijetu anima.

Pokraj koga smo sjeli, tko sjedi pokraj nas, a tko nama sučelice? »Najprije sam htio sjesti pokraj Hartmanna. (Kontekst: Hartmann je kršan, zdrav, hvalisav i lukav, pravi debelokožac.) Ali sam ipak sjeo pokraj liječnika Vuilleumiera.« (Kontekst : vrlo fin, uravnotežen, vrijedan liječnik iz skromnih prilika.) San i kontekst daju tumačenje: snivač u to doba nije u duši bio posve zdrav na raskršću između grubog i žestokog uživanja života i načina života staloženije i otmjenije vrste. Ovdje ne treba zaboraviti da su u njemu oba lika.

San razabire razliku među tipovima željeznice: on nas u velikom međunarodnom vlaku vozi prema dalekim životnim ciljevima. Ali se može dogoditi da čovjek koji misli da je na osobito važnom životnom putovanju sazna iz parabole sna da sjedi u nekom malom bučnom lokalnom vlaku. Neki je čovjek pedesetih godina očito pao u depresiju koja je karakteristična za te godine. U snu Je odlučiO da otputuJe vlakom u svoj mali zavičajni grad, u pohode svojoj majci,
i da podulje ostane kod nje. Ali na kolodvoru su karte za tu stanicu rasprodane, za njega očito nije više preostala ni jedna. Umjesto toga dadoše mu voznu kartu za glavm grad. Ali glavni grad smo mi sami, to je koncentrirana ličnost. Sav začuđen razabrao je da su njegovi suputmci bjegunci, emigranti i ratni ranjenici, i vidio je sebe kao mladog čovjeka iz davnih vremena, pred nekim važnim pothvatom. U takvoJ je osobnoj situaciji; ono prema čemu je u sebi dosad loše
postupao treba njegovati, to mora postati ravnopravno. Tek tada može biti ostvarena nova epoha, tJ. nJegova ličnost.

Saznanje o raspoloživim silama proizlazi iz tipa lokomotive. Ispričajmo ponovno san koji smo već jednom spomenuli: Veliko mnoštvo ljudi očekuje na kolodvoru udvojenu snažnu lokomotivu gothardske željeznice. Među njima je snivač; to je čovjek od kojega se nakon duga oklijevanja očekuje nešto značajno. Umjesto očekivane lokomotive po·
javljuje se lokomotivica koja se loži drvom: to je energija koja se toga trenutka stavlja na raspolaganJe tome čovJeku: Ni on sam ni itko drugi ne smije, dakle, pred nJega stavlJati odviše velike zahtjeve.

Putniku pripada prtljaga: naša snaga, naše sposobnosti, životni sadržaji i planovi i, - ostanimo pri usporedbi prtljage - ono što kao odjeca omogućuje naš adekvatni nastup. Prtljaga je snivačeva proširena ličnost. Ako Je IZgub1mo, b1t ćemo kažnjeni, jer se ne smije izgubiti ono što nam jo~špripada, što sačinjava najpreče potrebe našeg života, što Je rezerva, što je, ukratko, jedan d10 potenCIJe naše ličnosti u svakom smislu.

Većina snova o putovanju govori o polasku, malo njih ' započinje dolaskom. Tu smo nesvjesno stigli na cilj i sad moramo naći put iz hale nesvjesnog, s našim prtljagom, s našim stečenim iskustvom u svjesni dan: I ovdje je značajno tko ili što nas očekuje, a važno je i to u koje smo doba dana ili noći stigli; sada treba razmisliti, kakve su naše nakane
poslije toga dijela životnoga puta.

Jedan pogled upućujemo strojovođi: on je u snu rijetko kad jasan, kao što ostaje vrlo nejasan i naš unutrašnji vlakovođa. Pa ipak se od njega očekuje da bude snažan, ozbiljan i pouzdan, da dobro poznaje napravu za upravljanje i stroj koji mu je povjeren, naš unutrašnji izvor energije.
Loše ćemo proći ako se pojavi u snu drukčiji, ako se, naime,
pokaže da je nepouzdan.

Moderni se snivač često vozi automobilom. Ako to vozilo s vlastitim silama i bez tračnica uzmognemo sagledati kao simbol, onda mu moramo priznati predikat izvanrednog simbola.

Neki snivači vide u automobilu prikladnu pokretnu kućicu, pa čak i izraz samih sebe - bez obzira na to jesu li to elegantna luksuzna kola ili traljava stara škrinja koja ima samo još jedno dobro svojstvo: da se bar može kretati. Jedno od važnih svojstava automobila kao i sna jest mogućnost da snivač njime može sam upravljati - za razliku od
željezničkog vlaka Toj im, na unaprijed postavljenim tračnicama i s putnicima koji jedni za druge ne mare, upravlja nepoznati vlakovođa. Automobilu i vlaku je zajedničko to što ih naprijed vuče neosobna sila, dok bicikl zahtijeva osobni fizički napor sila svoga vozača. U automobilu, pa i u onome u snu, odgovaramo sa,!lli za upravljanje, za pravilnu vožnju, a s obzfrom na velike mogućnosti udobnosti moramo
posvetiti pažnju i korisnicima ceste. Za vladanje kolima potrebna je vježba i malko navike u rukovanju instrumentima i napravama. tko u snu vozi _propisno, čak ako u zbilji i nije vozač ili je samo vozač za nuždu, taJ će, dakako, u bilo kojem pogledu biti dobar vozač u životnoj vožnji. Taj će, kako kaže san,_ napredovati.

Važna je i vanjština automobila, njegov lik. On je često izraz snivačeve persone, tj. onoga što on znači prema vani. Vožnja u lijepom automobilu mora gdjekad kompenzirati kakvu nepriliku i neopravdano smanjenje snivačeva uglecda u njegovu izvanjskom životu. Cesto sjedi snivač bez razloga u lijepim kolima koja i nisu njegova. On, dakle, sebi prisvaja 
nešto što mu ne pripada.

Od saopćenja snova ·a sigurnoj, brzoj vožnji lijepim krajevima snova mnogo su češći sni u kojima kola odjednom vise neće da pođu dalje. Tu snivač na svom životnom putu nailazi na neku zapreku- o tome kakve je ona vrste govori često kontekst - ili je zakazao sam snivač. Nisu rijetki sni o strahu da bi kočnice mogle otkazati poslušnost - one to često čine! - ili da ćemo nekoga pregaziti - to može biti naše vlastito dijete, nešto što u nama nastaje, preko čega u životnoj žurbi preskačemo. Cesto se čuje kako je netko upao u jarak u kaljužu, naletio na kakav kamen-međaš; većinom nije teŠko razabrati što je u dnevnom doživljavanju analogno ovoj usporedbi.

Isto je tako jasno što znači kad vozač pritisne pogrešnu pedalu, kad ne funkcionira svjetlo koje bi moralo učiniti svjesnim komad puta pred njim. Snivaču koji se sprema na neki pothvat mogu ponestati snage, on tada nema dovoljno pogonskog goriva. Otpadanje kotača ima možda veze s četiri funkcije - ali se to može odnositi i na obiteljske događaje.
Za snivača je značajno ako se pretovari, ako u vozilu ima neko bijesno društvo, ili ako u sjeni svog vozila ima uza se neku žalosnu pojedinačnu osobu. Ima beskrajno mnogo varijacija sna o automobilu koji ne izbjegava ni sudar, ili se posve nepotrebno zaleti u kakvu nepoznatu kuću. U tumačenju tih snov:1 uaići će gdjekoji snivač na pitanje ne znači
li »auto« samog ujega, pa se zbog te riječi automobil i javlja u snu. Na to se p.itanje ne može odgovoriti negativno. Ali tu se radi više o J a, nego o sebi svjesnome. ls to se tako u usporedbi ne smije zaboraviti na povezanost inteligencije s mehaničkom aparaturom.

O skromnom biciklu snivaju ponajviše mladi ljudi. Mada je bicikl masovni artikl, on u snima ipak ima nešto individualno i služi snivaču za vožnje u svim smjerovima i najužim stazama. S njim se »Sporednim stazama« može zaista prilično neodgovorno zapasti u kojekakve sitne doživljuje.

Već smo spomenuli naprezanje vlastitih nogu, a teba još i naglasiti lak, gotovo nečujan hod bicikla. U snima o biciklima slušao sam često kako su mladi ljudi, ne zabrinjavajući se odviše zbog zametnutog im rada u doba naukovanja i studiJa, pokusavali da se veselo povezu u život. Jedan je tom prilikom probio brklju na željezničkoj pruzi kojom je prolazio vlak prema  sveučilištu - taj nije završio svoj studij. U tim Je snima cesto prisutan element vedrine, sreće. Ponekad se .. snivač izveze sa svojim partnerom, pa se jednome od nJih dogodi defekt koji gdjekad znači kakvu seksualnu teškoću.

Putnik u omnibusu kao i u tramvaju gost je među gostima. To mogu biti djelomične ličnosti koje sačinjavaju nas: to mogu biti na stupnju objekta oni koji na bilo koji na bilo koji način sudjeluju u našem životnom putovanju, ili smo mi prisutni na nJIhovu kratkom »putovanju gradom«. U takvim snima - kOJI su rijetko kad važni sni - promatrajmo tko se vozi zajedno s nama i ne propuštajmo priliku da pogledamo
gdJe se vozilo zaustavlja. Takvi sni znače ponajčešće  kolektivno doživljavanje. Zbog toga mora poneki usamljeni putnik Života. u snu u _tramvaju stajati, ili je stisnut u gužviommbusa. Mi, naime, Imamo, među ostalim vrlo obične ali općeobavezne ciljeve.

 Sni o lađama mogu biti vrlo krupni i značajni ako ploVImo preko velike vode. Za unutrašnje odnose je važno što to zatvoreno vozilo plovi preko mora nesvjesnog, što može pristatl na novoj obali. Poslužimo se izrazom iz kineske knjige mudrosti »! Ging«: »Često je dobro prijeći preko velike
vode«.

Lađa vrlo često znači našu vlastitu ličnost sa svim njezinim svijetlim i mračnijim prostorijama, pa se već rano govonlo o »lađi Zivota«. Zna se kakva sve sreća, a još više nesreća, može čovjeka zadesiti na putu. Snivač doživljava i to, i nJemu Je većmom i samo značenje toga jasno. O kapetanu smo već govorili, ali nismo rekli da lađa može biti i jedrenjak
- možda radi toga da se učini zornom mogućnost da lađu tjera vjetar, tj. nešto duhovno.

Kad neka starija žena sanja kako na žalu leži šareni čamac i u njemu papirni kostur, to može biti u vezi s činjenicom da je ona shvatila šaroliki život sa svim njegovim mogućnoslima kao ncšlo što je za nju prošlo, i da mnoštvo papira na kojima sada ispisuje svoje čežnje nije nikada moglo postati nešto živo-ljudsko. Mali čamac može se inače usporeoditi s biciklom na kopnu. Camcem može, dakako, s one strane mračnog mora stići i neki crni čovjek. Hoće li nas taj Haron pozvati da se ukrcamo u njegov tužni čamac? A što, ako snivač neće da se prekrca iz svojih dječjih tarnica, on koji u svojoj nutrini nikad nije napustio svoj djetinji bitak?

Sni o avionu nisu još autoru predočeni u tolikom broju da bi se mogao odvažiti na njihovo tumačenje.

ERNST AEPPLI

S NJEMACKOG PREVEO DRAGO PERKOVIĆ