Nalazim se na nekoj manifestaciji u ogromnoj dvorani i sjedim u nekim redovima jako jako visoko, toliko visoko da jako pažljivo ustajem i krećem se i ljude na podiju (parteru)vidim dosta udaljeno. Sjedala su presvučena finom crvenom tkaninom, nalik plišu.
U daljini vidim svojeg partnera, u žutoj košulji kako nešto radi. U tom trenu niz stepenice silaze dvije djevojke, blizanke, plave duge kose koje su potpuno identične i svi ih uočavamo, jer plijene svojom pojavom. Uočavam d a ih i moj partner vidi. Ja cijelo vrijeme pokušavam javiti svom partneru da sam i ja na toj manifestaciji, jer on ne zna da sam ja tu, pokušavam mu napisati poruku ali nikako da je otipkam, kao da su mi ruke smrznute ili mi slova bježe.
bglavac
edin.kecanovic
