Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
640
OD 14.01.2018.PUTA
Ubojstvo
Ovako počinje.....Morala sam otići u firmu pokupiti polog kako bih ga položila.Vrijeme je bilo nekako čudno tmurno-noć praktički.Ušla sam unutra,popela se stepenicama nekim čudnim(u snovima neke stvari su mi neopisive pa kažem da je čudno) i došla gore,hodala hodnikom i zastala, gdje sam ugledala moju radnu kolegicu(s kojom sam inače super i prema kojoj nemam nikakvih negativnih emocija) kako spava u jednoj prostoriji,ali glavom okrenutom na drugu stranu,znači vidjela sam samo crnu kosu(i inače ima crnu kratku kosu),a lice ne(barem sam mislila da je to ona).U jednom trenutku me spopao osjećaj mržnje(iz ničega je došao),izvukla sam pištolj i upucala ju,kad sam malo bolje pogledala,shvatila sam da sam ubila krivu osobu.To je bila meni neka nepoznata osoba(u tom trenutku su mi se prikazale dvije prostorije(valjda znak da sam pogriješila),a ne jedna kao prije).Kad sam postala svjesna da sam ubila NEKOGA(u tom trenutku nije bilo bitno da li mi je to kolegica ili netko drugi već sama činjenica da sam to uradila),brzo sam pobjegla i sakrivala se.Idućih dana vijesti su prenijele kako je ubijena jedna cura i prikazali njenu sliku i ukratko o njenom životu.Osjećala sam se toliko loše i znala sam da sam si u tom trenutku zbog sekunde mržnje upropastila cijeli život,ne samo zato jer su me trebali uloviti(još me nisu otkrili,uplašila sam se da hoće),već činjenica da sam imala kontrolu nad nečijim životom i samo tako lako ga ugasila i to bezveze,iz gluposti.Jako sam se bojala i kako će me javnost prosuditi govoreći da sam takva ili onakva kad oni ne znaju u kakvom sam se osjećaju našla i tko su oni da mi sude.Bojala sam se da nisam ostavila otiske jer nisam bila pažljiva i bilo mi je krivo što nisam bar pazila i obukla rukavice(iako nisam znala tada da ću ubiti,sad mi je bilo žao što me sudbina nije spasila od toga,kao malo dijete sam se osjećala).Otišla sam provjeriti jesam li ostavila kakve tragove i srela policajce koji su počeli pričati sa mnom o svemu tome i ja sam brzo tražila način da pobjegnem iz zemlje što prije nego me prokuže.Izašla sam i hodala cestom zajedno pored neke kočije i kočijaša što su kaskali cestom(seoskom cesticom) i skrivala se od pogleda tuđih(ta cesta je bila neka isto čudna,kao da je bila u sklopu te firme,znači blizu firme gdje sam počinila ubojstvo).Došla sam do mog dečka(onog s kojim sam prekinula nedavno) i zamolila ga da pobjegne sa mnom. Krenuli smo,ali jaako sporo,strašno sam se bojala da će me uhvatiti,ali sam bila sretna na samu pomisao da odlazimo zajedno....Na kraju ne znam jesmo li otišli ili ne jer sam se probudila. Vam govori nešto ovaj san? Ja sam ga probala u jutarnjoj šetnji do posla danas protumačiti i napraviti neku psihoanalizu,ali nisam sigurna sasvim...Ja sam ubila nedužnu osobu misleći da sam ubila onu na koju sam bila zaista ljuta(iz ne znam kojih razloga).Možda to govori kako sam ubila sebe.Ili možda moja negativna strana(možda ljutnja,ljubomora) ubija ....Vidim da su navedene dvije osobe koje su možda jedna osoba,dvije strane.Znači ja sam htjela ubiti svoju kolegicu(poznam ju),a umjesto toga sam ubila nepoznatu osobu(ne znam ju).Možda se radi o mojem nižem i višem ja?Ja uništavam sebe kroz niže ja,a time najviše škodim svojem višem ja kojeg ne poznajem(ili možda druge ljude).Možda sam ta cura nepoznata koju sam ubila-ja kakva želim postati u budućnosti na neki način(a još sam sebi nepoznata),dok ja-ubojica osoba kakva sam sada ubijam osobu kakva želim postati(moj ideal)...Stepenice...penjem se gore...idem naprijed u životu....hodam hodnikom(krećem se)...u tom trenutku zastanem i obuzme me mržnja(znači,zastanem u životu,napravim neku glupost zbog negativnih emocija i onda živim u strahu i želim pobjeći kao malo dijete koje ne želi preuzeti odgovornost za pogrešku)...A zašto ne preuzimam?(onaj dio gdje se u biti ne osjećam krivom zbog svojih emocija,nego samo zbog čina).Možda zato što i u stvarnom životu čuvam svoje djetinje emocije umjesto da ih naučim kontrolirati.....Ne samo to,možda ja i u stvarnom životu povređujem ljude zbog mojih emocija(onaj dio kad mi je bilo toliko žao što sam ubila nekoga i to nedužnoga).Ovo su samo nagađanja,ja nisam svjesna kako se ja ophodim prema drugim ljudima tj. kako svojim ponašanjem djelujem na njih..Ne znam da li se u snu uopće radi o negativnim emocijama ili o možda nečem drugom?Onaj kraj gdje želim pobjeći sa mojim dragim možda znači da tražim sigurnost i ljubav(ili možda duševni mir) stalno u sebi tj. nesigurna sam...Kad sam napomenula u snu da nekako sporo bježimo i u strahu sam da me ne ulove...Možda ja sporo napredujem prema svom snu ili višem ja(samoostvarenju) i u strahu sam da neću ispuniti sve ono što sam si zacrtala ili da neću ispuniti samu sebe.A zašto se bojim medija?Možda osude društva,možda previše želim napredovati iz straha da ne degeneriram,a društvo uvijek sudi(živim u sredini gdje svatko svakog zna).Samo ne razumijem,što učiniti da brže napredujem i ne muče me takve stvari...Što mi san želi reći... Što vi mislite?Vidite neku pouku? Da li sam se bar malo približila mogućem odgovoru? Hvala
bglavac
irida
edin.kecanovic
