Hodam pločnikom sa masom ljudi. Ne vidim ničije lice ( pa ni svoje ) već samo noge, kapute, korake. 

Katedrala je riječ koja se čuje ili ju pak mislim. Poslije katedrale idem vidjet još nešto (?).

Od sve te mase ljudi, izdvojim se i skočim u bus. Ta katedrala bila je u Italiji ( gdje živim ). Trebala sam još nešto ići pogledati, mislim isto u Italiji ali aj odlučim drugačije.

U zadnji čas upadnem ( kupim kartu za jednu noć ) u vlaku. Ogroman bijeli vlak ( izvana i iznutra ). Imam broj kabine 11 800.  Čudim se kako je vlak ogroman, ne u dužini već u širini! 11800 je među zadnjim sobama!

Sjednem na sjedalo kraj prozora i časkam s nekim ( nekom ženom mislim ) i govorim joj da idem za TOGO. Jednu noć tamo pa u Tursku. Pričam joj da želim vidjeti Capadocciu. Objašnjavam joj kako ima prirodnih skulptura od soli. Kažem jako su romantične! kao bajka. I da nisam nikad bila a želja mi ( što je istina ). Kažem da sam već bila u Turskoj i sjetim se samo Izmira. ( što je istina, jedan od gradova koje sam posjetila )

Okrenem se, izad nas ocean. Krene val ogroman dok vlak polagano kreće i zapljusne nas....nisam stigla zatvoriti prozor i u zadnji čas prije nego je vlak krenuo punom parom zapljusne me. Ali je taj pljusak bio tako lijep! Smijale smo se.

Muž me zove na telefon i ja mu pričam svoje planove veselo. On kaže: ok, ali pazi na muškarce koji ti se približe i nabaciju. Ja nervozno odgovaram da šta on misli, da ću ih tuči palicom i ako je tako ljubomoran šta kvragu nije došao sa mnom. Pa normalno da će mi ljudi prilaziti.

Dio koji mi se čini izdvojen od ovog: kupila sam u dućanu ogrlicu. Otvaram vrečicu i pokazujem nekom. Taj netko kaže, ah ne volim tirkiz. Gledam u vrečicu i tirkizna boja ( jedan dio na ogrlici ) sjaji. I ja kažem kako obožavam tirkiz i zato sam ju kupila. Sretna.

Kući sam u stanu kod roditelja. Rođendan mi je. Došla sam da im napravim muss od tamne čokolade ( delikatesne ) sa višnjama gore i prelijevom od čokolade. Ostava u kuhinji od moje mama ( vrata ) su prelijepa bijela sa urezanim crtama tirkizne boje. Divim se kako su krasna.

Odjednom stiže veliko auto i dolaze moj brat sa obitelji, od njegove žene roditelji, moja sestrična ( divim se njenoj new age haljini smeđe i tirkizne boje ), moja baka ( pokojna )....ja u panici...nemam kolača za svih.

majka mi pokazuje u frižideru ( pun čaša za martini sa čokoladom unutra ) i akže da ćemo iskombinirati nešto.

Tata kaže ne brini. Za Božić si kuhala za sve nas bila si fantastična. Ja odgovaram da, al bilo nas je 8. A sada 13! On broji, da 13, ali se ne brine. Smješka se.

Nisu mi čestitali rođendan ali kad su odlazili, majka mi kaže da pogledam đep kaputa na vješalici i da su mi tamo ostavili neku kuvertu. Nekako znam da su novci...i govorim...ma joooj pa zašto su...nisu trebali....