Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
511
OD 14.01.2018.PUTA
Torba
Sanjam noćas da sam u trgovini cipela Borovo i kupujem si svećanu malu torbu za svadbu na koju idem, nađem jednu prekrasnu. Ne sjećam se kakve je bila boje ali znam da je bila prekrasna, elegantna i profinjena. Na blagajni sam i cijena torbe je super, vidim račun košta 79kn svugdje drugdje torbe su skuplje preko 100 kn. Jedino što me malo smeta kod torbe je to što je stajala u izlogu pa iako je nova nije kao one što su tek raspakirane, malo ima prašine po sebi. u dućanu su dvije prodavačice i imaju mušterije tj. dva muškarca. Na blagajnu dolazi direktor poslovnice, star je, na njemu se nikada ne bi reklo da je direktor zato što je krajnje ljubazan i blag kako prema mušterijama tako i prema djelatnicima, normalno je obućen- čak prosječno, nema odijela na sebi, ne ponaša se kao direktori. Rekla sam mu za svoj problem sa torbom on se samo lijepo nasmije i kaže da će mi iz skladišta donijeti novu torbu koja nije bila otvorena. Samo me gleda i promatra te se smiješka, ne imponira mi baš njegov smješak i pogled, on je jako star i prosijed čovjek sa malo dužom kosom do ramena, ne promatra me kao djed unuku ili kao otac-kćer, gleda me ipak kao ženu, stalno me gleda i smješka se. Pored njega je došao drugi muškarac srednjih godina radi isto u dućanu ali mu je direktor i punac, razgovaraju o nečemu ali na stranom jeziku mislim da je bio mađarski ili slovenski tako nešto. Ja dio razgovora ne razumijem ali znam da između ostalog razgovaraju vjerojatno i o meni, oboje me gledaju. Nakon toga direktor odlazi u skladište meni po torbu promatram kako lagano odlazi te vidim njegovu prosijedu kosu do ramena.