Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
533
OD 14.01.2018.PUTA
svečanost i VIP
Šećem sa kolegicama s posla najednom jedna zapazi da su joj u banci prilikom plaćanja vratili 1 kn manje. Ona se bez problema vraća u banku da traži svoju kunu, nas par raspravlja kako se nikada ne bi vraćali zbog tako malog iznosa ali s druge strane kolegica ima pravo jer su to njezin novac. Cijelo vrijeme hodam pored te kolegice koja se vraća u banku, ulazim s njom u banku, ona dobiva svoju kunu, djelatnica joj se ispriča. Hodamo dalje ruku pod ruku i ja gledam u svoje noge i shvatim da imam štikle na nogama i koračam ja ulicom dalje. Odjednom se ja spuštam nekim stepenicama u veliku dvoranu u kojoj se održava exclusivna svečanost koju održava moja firma. Odjednom na sebi imam prekrasnu svečanu haljinu do poda ali mi je kosa masna, nemam frizuru, pa sam kosu zavezala u rep. U prostoriju se nalaze servirani stolovi, polumrak je jer se na stolovima nalaze svijeće sjedam za svoj stol malo mi je neugodno zbog moje kose, haljina je prekrasna svi me gledaju i promatraju, znam da mi prekrasno stoji. Pogledom oko sebe tražim svoje mlađe kolegice s posla jer je oko mene starije društvo, sve su to gospođe koje su već vrlo dugo godina u firmi i par muškaraca jedan sjedi meni s desne strane i nešto govori. Iza mene se naginju dvije stare gospođe komentiraju moju lijepu haljinu ali nije im jasno zašto nemam frizuru, jedna u ruci drži dugu dansku cigaretu i nehotice skoro spali moj kapitu na stolcu ali ja stolac pomaknem u zadnji čas. Gledam oko sebe želim vidjeti svoje kolegice ali vjerojatno ih nema jer je zabava organizirano samo za posebne ljude,a ne sve zaposlenike. Netko dolazi za mikrofon izgovara moje prezime i kaže da se tako prezivao prvi predsjednik uprave naše firme, ja u panici jer sam mislila da ću morat održat govor ili doći za mikrofon ali nisam trebala. Dalje spomene još par ljudi ali mene oblije neke toplina i pritisak u glavi, lice mi postane crveno kao paprika (to mi se u zadnje vrijeme počelo često događati kad imam tremu pred ljudima) pitam straiju kolegicu do mene dali sam jako crvena u licu ona me promatra i kaže "prekrasna si malo si se zarumenili ali lijepa si". Pogled mi ode na lijevu stranu na zidu je slika u čiji okvir se vidim frizura tak-tak ipak je to masna kosa i rep, malo popravljam ali haljina mi senzacionalano stoji. Odjednom ispred nas na podij izlaze djeca koja kližu po ledu, imaju prekrasne kostime na njima, najmanje među njima imaju bijeli sa cirkončićima. Izvode točku neke nisu baš usklađene u koreografiji ali lijepo kližu u parovima vrte se u krug. Zatim u prostoriju dolaze visoki strani državni dužnosnici oni prolaze poder našeg stola i odlaze za svoj poseban, oni su VIP gosti. Sa mog stola jedna stariji žena ih pokušava pozdraviti ali ju ne doživljavaju, ta žena se uporno pokušava ugurati i nekako smjestiti za njih stol, meni je ona smiješna jer si daje na važnosti i gura se tamo gdje ju nitko ne zove.
bglavac
edin.kecanovic
