Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
513
OD 14.01.2018.PUTA
STOPALO
San se odvija u mjestu gdje živi moja obitelj.Nalazim se u obiteljskoj kući,večer je,svi sjedimo u dnevnom boravku,ja sjedim na rubu kauča,kraj velike peći u kojoj pucketa vatra i njem topli,zlatni plamen obasjava sobu i moje lice.osjećam se ugodno,toplo je,s obitelji sam,svi su veseli i raspričani.Kraj mene odjednom sjeda očuh,tj ubacuje se kraj mene;ali kao neki mladić,tamne kovrčave kose,mršav i počinje se ponašati kao neko derište. (Inače se tako ponaša i na javi,samo je naravno stariji puno,tamne kovrčave kose,niži i deblji.)Ja se osjećam nelagodno jer je toliko tijesno na kauču i on me dodiruje,a ja to ne želim i zgražam se i govorim mu da se makne od mene i da mi se ne unosi u facu.Nakon toga je dan,ljeto.Hodam svojim selom,u nekoj tamnocrvenoj ljetnoj haljinici,i dok hodam,ispijam tamnocrveni,gusti sok s nekim bobicama.Sretna sam i bezbrižna i mislim se koliko ljudi iz svog mjesta dugo nisam vidjela.I prolazim kraj kuće jedne od svojih kolegica iz razreda iz osnovne škole,gledam u njenu novu kuću od crvene cigle,bez fasade,sa cvijećem.Ostavljam čašu sa sokom na njenom prozoru i šetam dalje.Odjednom izuvam natikače s nogu i hodam bosa,ali zemlja nije suha gdje hodam,već je blato i gledam kako su mi stopala prljava,ali nema veze.Neka osoba mi ide ususret i iznenadim se kako uopće ikoga ima na ulici i bojim se što će misliti o meni jer sam ostavila čašu na prozoru.Vraćam se nevoljko nazad i uzimam ju sa sobom.Dolazim u park,pod neki šator gdje se odvija neka zabava.Svi piju isti sok kao i ja,samo iz ogromnih staklenih zdjela.Srećem svog najmlađeg brata i idemo do šanka naručiti taj sok,ja sam ga zagrlila,ali opet se pojavljuje,očuh;bratov otac,opet kao mladić i pokušava preko mene zagrliti brata.On to ne želi,skriva se u mom zagrljaju,ja ga branim;ali očuh je uporan i odjednom glavom udara u bratovu glavu,čuje se udaranje njegovih zubi od bratove.Očuha je to zabolilo,ljuti se i odlazi.Brat je jako sretan jer sam mu pomogla,nazdravlja mi sa sokom.I ja sam sretna jer ga imam,uzimam njegovu nogu,skidam cipelu i čarapu i ljubim mu stopalo,i čudim se kako je maleno,a on ipak ima 17god.Nakon toga se nalazim na mostiću,gdje se isto odvija neko veselje.Gledam kako bistra,mala vodica protjeće ispod mosta.I divim se.U nekoj posudi vidim 2 boce crnog vina i čudim se tome.Najprije se pojavljuje moj bivši dečko,(koji se inače bavi proizvodnjom vina),ceri mi se u lice jer je sretan što me vidi,a ja vidim da glumi.I vidim da mu fali pola zubi.Onda se pojavljuje moja mama i govori mi da je on dobar dečko i da bi se trebala udati za njega.Ta njena izjava me užasno razljutila,hvatam ju za vrat i jako stišćem i kroz zube govorim da mi prestane govoriti takve stvari.Ona je prestrašena,gleda me velikim očima i ja se sjetim da ju ne želim udaviti i polako puštam njen vrat.Tu san prestaje.
bglavac
edin.kecanovic
