Poštovani, molim Vas da mi pokušate objasniti ovaj san, zato što u posljednje vrijeme često sanjam da bježim od nekoga ili nečega,, najčešće bježim kroz prirodu (inače obožavam prirodu), moja obitelj se često javlja u drveću, sjedi na granama, ili se penjem sa svojom sestrom po krošnjama sa uskim, visokim i tankim granama.
 
Imam 23 godine, trenutačno završavam ekonomski fakultet, imam još par ispita do kraja, nakon toga se vraćam u rodni grad gdje ću se nastaviti baviti obiteljskim biznisom. Mislim da nemam sreće u ljubavi jer se ne mogu zaljubiti, svakom dečku odmah pronalazim manu, a ako je ne uspijem pronaći, samu sebe uvjerim da to nije prava zaljubljenost, bojim se ostati povrijeđena, pa rađe uvijek ostajem hladnokrvna.
 
Sinoć sam sanjala da me netko pokušao oteti, iako nisam znala o kome se točno radi i nisam tada nisam osjećala poseban strah, samo sam bježala i trčala jer sam znala da se to mora kad te netko pokušava oteti. Trčala sam kroz livade, po puteljku pokraj šume, preko brda, pokraj zelenih krošnji, a noge su me samo nosile. Odjednom sam se našla pokraj crkve, točnije samostana u kojem sam zamolila časne sestre da me sakriju jer me netko pokušava uhvatiti. No i kad su mi i pomogle,nisam im vjerovala previše, pa sam ubrzo prošla kroz ogromna drvena vrata i nastavila trčati, tada već u poznatom smjeru, prema roditeljima kojima sam sva uzbuđena i u strahu ispričala o "otmici". Probudila sam se sva znojna i u strahu.

Draga M....!
Iako ste već velika cura puna ste strahova, strahovi vam kreiraju čak i snove. Za vas je svijet mjesto groznih opasnosti i mislim da ste odvajanje od obitelji prilično teško primili. Mislim da ste rasli kao prezaštićeno dijete i da živite obiteljske ambicije i očekivanja, a trebali bi živjeti svoje snove...Umjesto da izgradite samostalnost, za vrijeme svog studiranja vi jedva čekate povratak u rodni grad i krilo obitelji...Ne postoji sreća u ljubavi, ona se gradi, stvara..., ali za to treba imati hrabrostii zagristi u život...pokušati, dati priliku i sebi i drugoj strani, umjesto da mu tražite i nalazite mane...nije čudo da imate snove proganjanja....progone vas vaši strahovi i vaše neostvarene želje koje imate unatoč strahovima.....Obzirom da uvijek trčite kroz zelenilo, vaši emocionalni problemi zapravo narastaju...ne vjerujete nikome, a čak i u snu vam se o bitelj ukazuje kao spas za bijeg...Da je ovo moj san ja bih vjerujte  mi potražila stručnu pomoć, bijeg od problema ne pomaže....šta će vam sve diplome i ispunjenje svih obiteljskih očekivanja, ako ćete ostati u zapećku života...

Srdačno!
Irida