San  sanjan u jutro prije buđenja 2. siječnja 2009.

 

 

San sam sanjao ujutro, prije buđenja.

 

Radnja sna se zbiva na nekom brdu koje je dobrano pokriveno snijegom. Cesta koja se spušta je zbog količine snijega sužena tako da bi se teško mogla mimoići dva automobila istovremeno. Sa strane ima možda i više od metra naguranog snijega od ralice što čini „ogradu“ cesti. Sve je vrlo bijelo iako nebo nije plave boje već pomalo sivkasto kao da najavljuje nove padaline. Cesta je muljevita i osjeća se južina u zraku.

Mojim autom spuštamo se niz tu cestu prema gradu (valjda Rijeci pa bi to onda mogla biti i Učka iako nisam o tim detaljima siguran ) M... i ja. Ja vozim. Budući da moj auto i u stvarnosti za vrijeme zimskih uvjeta nema zimske nego ljetne gume, ja se i u snu ozbiljno brinem oko toga jer mi se tako spuštamo nizbrdo, auto ima silom inercije tendenciju da ide brže, valja oprezno kočiti, a cesta je prekrivena muljevitim snijegom. U tim mojim nastojanjima da pratim što se zbiva u toj vožnji u jednom sam se dijelu nagnuo kroz prozor da vidim kako se ponašaju zadnji kotači jer mi se činilo da tamo nešto „šteka“. Da bih dobro vidio morao sam se još malo nagnuti i u jednom času sam pao iz auta koji je dalje nastavio ići s M.... na suvozačevom mjestu. Ja nisam padom ozlijeđen, ali sam dobrano istog časa u strahu što će sada biti. Znam da je M...nezgodno snaći se jer je na suvozačevom mjestu, ali imam u sebi jednu duboku nadu da će ona to uspjeti i ovladati autom u vožnji. Gledam dalje dok trčim za autom ne bih li ga dostigao i zaustavio, što se zbiva. Auto ide od lijeve do desne strane ceste odbijajući se o snježne ograde. Pretpostavljam da to M... nastoji upravljati i snaći se. U jednom momentu auto udara u desnu stranu. Ja to vidim i nekako se sigurno nadam da će ga snijeg zaustaviti jer su te snježne ograde prilično visoke i da će sve biti dobro po M.... Auto mi sada nije važan u smisu toga ako se i koliko ošteti. No, probada me novi strah i zaustavlja mi se dah kada vidim da je auto odskočio u zrak i tako preskočio visoku ogradu te nastavlja slobodno padati u provaliju dolje. Sve to gledam i u djeliću sekunde mi se vrte slike strašnog ishoda. Momentalno sam u smrtnom strahu za Maju. Gledam odozgora s te snježne ograde kako auto nemilosrdno pada. Nakon udarca na sredini o jednu isturenu stijenu koja ga je donekle usporila, pada dalje i udara u tlo. Auto se još ne zaustavlja nego nastavlja blagom nizbrdicom kliziti dalje prema jednoj od više manjih draga u tlu. Ja vidjevši to osjećam da je pristuni snijeg dva puta ublažio pad auta pa mi se čini da bi M... trebala biti živa i ne toliko jako ozlijeđena. Sada se ja počinjem spuštati niz tu padinu kako bih što prije došao do M... u autu, da vidim što je i da joj pomognem. Cijelo vrijeme sam u jednom strahu od tako nenadanog događaja i moguće činjenice da ostanem u životu bez nje. Sada vidim da je auto uletio u jednu od draga koje su prekrivene snijegom, bez drveća, što je dobro zbog toga što neće biti daljnjih udara auta pa zato ni veće opasnosti za M.... Sišao sam dolje do kraja i sada pokušavam pronaći auto. Ima više takvih draga, a ja ne vidim dobro zbog zaleđenog snijega trag kuda je klizao auto. Idem od jedne do druge drage i u njima ne nalazim auta. Žurim prema još jednoj za koju zaključujem da bi auto trebao biti u njoj. Približavam joj se i moja strepnja raste zbog onog što ću tamo zateći. Moja napetost stalno raste jer sam skroz blizu te drage i sad ću moći vidjeti. Još korak i samo što nisam... i tu sam se probudio. Naravno s osjećajima straha i napetosti kao i u snu.

Ipak za vrijeme svega ovoga imam duboko u sebi osjećaj, čak neko unutarnje znanje da je M... u svemu tome dobro prošla tj. da joj se nije dogodilo ništa teško pa ni tragično, ali ja to moram provjeriti da se uvjerim i da znam.

 

(ovo me podsjeća na moje osobno iskustvo vrlo slično kada sam u snijegu u Gorskom kotaru zbog samo malo kočenja na ledu sletio s ceste u jednu duboku dragu punu drveća. Meni se nije dogodilo ništa, a za auto sam očekivao znatna oštećenja. Kad su ga izvukli pokazalo se da je snijeg ublažio udarac u drvo koje me i zaustavilo na pola padine kojom sam klizio autom. Auto je prošao bez ijedne ogrebotine i sve je bilo u s najboljim završetkom. Ljudi su se čudili. Bilo je to samo dva mjeseca nakon što sam počeo uopće voziti i to s jednako toliko starim novim autom. Vremenski se to dogodilo skoro točno prije 10 godina. Baš sam bio zahvalan Gospodinu za dobar ishod, ali sama procedura tog događaja od nekoliko sekundi trajanja sadržavala je sve ovo što ima i u ovom snu, naravno osim M..., koju tada nisam ni poznavao).

 

Vidite kako je čovjekova podsvijest začudna. S jedne strane snježno okruženje svojom bjelinom simbolizira čistoću osjećaja, a s druge strane emocionalnu oštrinu i hladnoću kojom vas je vaša okolina okružila (snježni zidovi oko vas). Cesta je unatoč snježnoj bjelini muljevita…? Vjerujem da i sami naslućujete značenje…

 

U snu vi vozite…, u stvarnosti se M... još uvijek prilagođava vašem viđenju što i kako učiniti…, bilo bi dobro da osluhnete i njezine želje i očekivanja, jer bi vi svojim ispitivačkim i samoanalizirrajućim okolišanjem doista mogli strmoglaviti vašu zajedničku priču…

 

To što u snu nemate zimsku opremu i znači da se još uvijek osjećate nespremni „za pravu i potpunu zajedničku vožnju“….