"Neprotumačeni san je kao neotvoreno pismo"....Talmud
"Draga Irida,uredno pratim sva tvoja pisanja, a posebno sve ono što kažeš vezano uz snove.Ono što me neku večer iznenadilo je to da sam tebe sanjala.Zapravo sanjala sam da ulazim u svoj stan.Vani je prekrasna sunčan dan ( novost u mojim snovima.do sada je uvijek bila noć) iako je još uvijek malo prohladno,svježe.Na sebi imam bijelu finu majicu i plave traperice ( i to je novost do sada sam obično uvijek sanjala da sam u donjem vešu).Neke moje jako bliske prijateljice su u stanu i vi ste s njima.Uzimam svoje albume u ruku i počinjem vam pokazivati slike. Prijateljice gledaju neke druge albume, a kad otvorim ovaj što sam vam htjela pokazati u njemu se nalaze zapisi i crteži svih mojih snova I ja se iznenadim koliko je snova unutra a posebno svakakvih crteža.Čak pronalazim i neke crteže i zapise kada sam bila dijete. Mirno ih gledamo zajedno,pričamo o "nekim" stvarima....i sve što se dalje sijećam je samo neki osjećaj smirenosti i neke čudne sigurnosti ....i sjećam se samo da na kraju kažem kako su mi snovi jako puno pomogli i tako se budim...evo draga irida, zanima me kako si to zalutala u moj san:) i što bi to moglo značiti.... veliki pozdrav,
„ t."
Doslovno ulazak u sebe i sve ono što čini tvoje sebstvo. Ne bi me iznenadilo ako si izabrala profesiju spašavanja života (liječnik i srodna zanimanja).San donosi pročišćene, jasnije uvide, vidi se da si ojačala, obučena- zaštićena.
Ranjivost, listanje sjećanja, pretraga prošlosti. ovaj san bi se trebao nastavljati u raznim varijacijama, sve dok neisprocesiraš tu prošlost koja te prilično blokira u tvom hodu naprijed. I crteži i slike asociraju na osviješćene dijelove potisnutih stvari koje se više ne može ignorirati,..........pa evo, u snovima se krenulo putem rehabilitacije i sanacije tih povreda. Indirektno sam potaknula te snove, vjerujem da sam se zbog toga i ušetala u njih..... Želim ti što više ovakvih snova, jer oni za tebe imaju terapeutski karakter..........pozdrav! irida
Snovi
Otvaraš mi neka nova vrata...
Ja sam, prije 17 godina, za vrijeme prve trudnoće sanjala sebe usred pustinje, koja je bila tople smeđe boje, puhao je isto nekakav topli vjetar, sunce je zalazilo. Bila sam odjevena u neku crnu tešku opravu i čula sam njeno lamatanje oko sebe, zbog tog vjetra. Stajala sam ispred nekog , isto tako, crnog, sjajnog monolita i vikala nešto na potpuno nepoznatom jeziku, kao da sam nekoga dozivala, a taj me zbog vjetra nije mogao čuti. Muža je probudilo moje vikanje, probudio me je, misleći da sam ružno sanjala. A ja sam imala osjećaj da je san dobar i moćan i dao mi je snažno uvjerenje da će sve biti dobro.
Još pamtim miris topline iz tog sna i čujem huk vjetra i lamatanje tkanine..
Joj, sorry, raspisala se ja
Topli pozdrav! „Z“
Jednostavno si prijemčiva za regresivni materijal i primaš ga kroz snove.........U ovom snu tvoja osjetljivost i prijemčivost su bile pojačane trudnoćom. Sve to; pustinja, Obelisk (monolit) iz sna i govor nepoznatim jezicima govore da si u nekom od bivših života bila vjerojatno visoka svećenica jednog od kultova plodnosti..........možda je tvom plemenu prijetilo izumiranje (pustinja) i ti si morala napraviti veliki obred života pa si uskovitlala energije stvaranja (vjetar i toplina)................
II san:
Drugi put sam doživjela nešto slično, ali to sam povezala s konkretnim strahom u životu. Noć prije jedne rutinske, bezazlene operacije (vadila sam žučnu vrećicu), koje se zapravo nisam bojala, sanjam da odlazim u kupaonicu, pogledam se u ogledalo, a tamo mi se umjesto mog lika prikazuje blagi lik mlade žene, za koju shvaćam da je Sveta Marija. Ona bez riječi samo kimne glavom, nekoliko puta, smiješeći se i nestane. Opet, osjećaj mira i sigurnosti da će sve biti dobro. Čak sam sebe uvjeravala da je to bilo neko ukazanje, jer izgleda da sam se u duši ipak bojala.
Izgleda da visokom osjetljivošću reagiraš na sve situacije koje makar i načas mogu ugroziti život ili ga prekinuti (zaustaviti, usporiti) makar na tren, a svaka anestezija to čini. Lik djevice je bio vizija ohrabrenja.....