Poštovana gđo ‘Irida’!

 

Zanimljivo je Vaše tumačenje snova, pa Vam šaljem sadržinu sna (odsanjanog prije tjedan dana, dan prije polaganja stručnog ispita). Ne znam što bi Vam sve bilo potrebno za dešifriranje sna, pa ću izdvojiti da imam 39 godina, završenu kroatistiku, posao u školi i honorarno novinarstvo, dvije djevojčice, supruga, majku, sestru. Oduvijek imam nevjerojatne, maštovite, duge snove, koje ne znam povezati sa životom. Ponekad se dogodi da značenje sna maglovito naslutim nakon naknadnog događaja ( npr. kad je lisica kopala rupu na groblju, a ja kao novinar došla to snimiti, ljudskim glasom mi je rekla da ju pustim na miru ( netko će doći u napast ubiti njene mlade u tom brlogu), što sam joj i obećala, ali me je i upozorila na oprez. Rekla mi je da se to isto (?) dogodilo mojoj prijateljici Jadranki P. Drugoga dana, u stvarnosti, u novinama je izašao problematičan članak potpisan mojim imenom, naravno, nisam ga ja napisala!). Evo spomenutoga sna koji mi ne izlazi iz glave:

 

Sestra i ja smo u roditeljskoj kući (u stvarnosti ona još živi tamo, ali ja ne), u dnevnom boravku uobičajeno čavrljamo, a ja promatram bijeli talog u čaši vode. Kažem kako je neobičan, a sestra odgovora da je to klor. Međutim talog se vrti u krug, u donjoj polovici čaše, i čini mi se da je sve gušći. Dalje čavrljamo, stavljam čašu na policu, nisam popila takvu vodu, ali nisam ni bacila. Dok razgovaramo, povremeno pogledam u čašu, a talog se vrti prema sredini čaše gdje se formirala čisto bijela pernata grudica.  Što je ovo, kažem zabezeknuto sestri. Ona nije osobito impresionirana. Grudica polako raste, jer se talog materijalizira u taj okruglasti oblik. Imam osjećaj da je živa, da pulsira, a onda opažam dva crna prorezića, poput očiju, koji žmirkaju. Još sam više začuđena i ne mogu skinuti oka s čaše. Izgleda da je to neka pernata riba, nastala iz ničega. Onda ipak pažnja popušta i nešto razgovaramo, a kad pogledam prema čaši, to je sad već velika tegla u kojoj je ogromna (pola metra) čisto bijela sova s crnim očima (u međuvremenu je ona ribica metamorfozirala u sovu) koja i dalje buja, raste. Tijelo joj potpuno ispunja teglu, a glava viri van. Užasno se prestrašim i vičem sestri: ‘Otvori prozor, otvori prozor!’ Sova će se, zajedno s teglom, raspuknuti, eksplodirati, ubit će nas! Sestra otvara prozor i sova izlijeće van (kad je zamahnula krilima osjetio se vjetar), a ja priskačem zatvoriti prozor što brže da se ne bi vratila natrag. Onda je san malo nejasan, a sljedeća slika koje se sjećam je da sam kasnije otvorila taj isti prozor, ali samo malo odškrinula, i pružila obje ruke van držeći nešto kako bih to nešto spojila ili očistila ili ogulila? (da smeće ne pada u kući). Ne smijem otvoriti prozor do kraja, ako sova naleti, umrijet ću od straha. Ne smijem joj dozvoliti da se vrati u kuću. Prozor je inače na stražnjoj strani kuće. U međuvremenu je pala noć, vani je mećava, pada snijeg, ima ga bar pola metra. Sve je zavijeno u bjelinu. Puše hladan vjetar. U trenutku vjetar prestaje, još sam na prozoru, a iza kuće (upaljeno je dvorišno svjetlo) odjednom se pojavljuje nepoznati dječak narančaste kovrčave duže kose (kao anđeo) koji, čini mi se, bezbrižno jede eurokrem sa žličicom. Ima samo majicu i hlače, kućno izdanje, a vani je strašno hladno. On ne drhti, po tome vidim da je tek izašao iz tople kuće. Pitam ga: Zlato, otkud si ti došao?, a on vrlo staloženo odgovara da je izašao van, u posjetu je tu s roditeljima, ali se izgubio. Kažem mu da pričeka, zatvaram prozor (da sova ne bi došla) i trčim na vanjska vrata brzo izletjeti van, pokupiti dječaka i unijeti u kuću. Vrlo sam brižna prema njemu, ali se jako bojim sove. Kažem u letu sestri da samo idem van po dječaka. Neka malo pripazi na vratima, zbog sove. Prije nego što ću izletjeti van probudila sam se. Srce mi je ludo udaralo od straha, skočila sam se i upalila svjetlo. Možda oko 3 ili 4 sata u noći. Tjeskoba me nije napuštala, kao da će sova i tu doći, pa sam ostavila upaljeno svjetlo i tako opet zaspala. Jer glupo je bojati se bezopasne sove. San je sav bijel. Jako me zanima što bi trebao značiti. Unaprijed hvala i srdačan pozdrav.

    

                                                                      ‘Sova’

 

Draga Sovice!

San je doista neobičan i znakovit…Radi se o prekidu trudnoće (koji se čini kao mudar potez), koji će skriviti emocionalno udaljavanje među nekim ljudima I skrivanje istine. Da li se to već dogodilo ili će se tek dogoditi, teško mi je utvrditi, imam premalo podataka o vašem privatnom životu, braku i sl…mala mogućnost je da se to odnosi na vašu stvarnu sestru, jer je ovo vaš san…Za detaljnije tumačenje ipak napišite više o sebi….

 

Srdačno vas pozdravljam!

Irida

 

                             Poštovana gđo ‘Irida’ !

 

Jako me razveselilo što ste odmah poslali naznaku značenja moga sna. Istovremeno, još više me šokiralo samo objašnjenje. Da, zaista, ptica (SOVA) je vjerojatno trudnoća.

 

U obje trudnoće sam (i prije nego što sam mogla znati da sam trudna) sanjala da je lastavica svila gnjezdo u kutu moje sobe iznad kreveta.

Ali, treću trudnoću sam namjerno prekinula. Iako sam veći dio života prestrahovala da nikad neće doći moj muškarac i da nikad neću imati djecu, istovremeno je negdje u podsvjesti bilo da bi ih trebalo biti troje, ali i strah kako ću moći s tolikom djecom. Treća trudnoća je pak došla u najnezgodnijem trenutku (prije 4 godine), kad je prva curica imala 4, druga 2 godine, suprug i ja gomilu naizgled nerješivih dugova, a on je napokon uspio dobiti bolje plaćen posao u Italiji što je značilo izbivanje iz kuće po mjesec dana (30 dana radi, 30 dana kod kuće). Istovremeno, moja mama je još uvijek radila, i to odgovoran posao, a mučila se s mojom djecom nakon posla, koju sam joj morala dovesti, jer sam radila popodnevne smjene na lokalnoj radio postaji. Svekrva je tada bila umrla prije pola godine. Međutim ja sam u doslovce ‘blaženom’ stanju bila nesvjesna realnosti i sretno sam telefonom mužu priopćila novost, smatrajući ju višom silom, jer smo provodili i određene oblike kontracepcije. Uopće nije bio oduševljen. Dapače, drugi dan mi je poslao poruku u kojoj govori kako ga želim uništiti i da mu je jučerašnji dan bio najgori otkako mu je majka umrla, i kako sam ja kriva, i kako to ne može biti istina. U zraku je lebdjela sumnja u očinstvo. Zemlja se otvorila i munja je sijevnula. U sekundi sam ostala bez zraka, oblio me ledeni znoj, a kralježnica utrnula. Nakon 10 minuta doslovce mi se srce zaledilo i nestale sve emocije.

 

Nisam više željela ni pomisliti na to zrnce, nego ću pobaciti čim prije, a taj stranac nije moj muž. Tako je i bilo. Zavukla sam se maksimalno u posao, uskoro unaprijeđena u glavnu urednicu, a potom proširila posao i na honorarno pisanje za jedne dnevne novine. Doslovce sam se ubijala. Nisam više mogla izdržati zadani tempo, pa sam prije godinu dana počela raditi u školi. Nedavno je na red došao stručni ispit, a ja sam izvukla s tavana stare skripte i knjige s fakulteta od prije 20 godina. Poklopila me onda tuga za tim davnim životom, knjigama i kazalištem, i snom o budućnosti u kojoj ću nešto postići (sram me je reći, ali od 10. godine želim biti – pisac!

 

. I dok sam dva zadnja tjedna prije stručnog intenzivno učila, otvarali su se svi davni procjepi, depresije i traume. Nekako sam očekivala da će tumačenje sna imati veze s neostarenim i zapravo nemogućim ambicijama. Kako to da je moje neprestano iščitavanje silnih knjiga i svega drugog što dohvatim tako jalovo, bez rezultata na ijednom polju? Dvije trećine života su tu (ako se uzme prosječan vijek), i nigdje ništa. Da, imam dvoje djece, ali nisam baš uzor mama. Ne želim treće, jer me nema dovoljno ni za ovo dvoje. Crnčila sam puno, ali gledano zemaljskim očima, potpuno uludo, ni materijalne, ni društvene koristi. Naprosto, drugačije ne znam. Mogla bih iskopati bar deset razloga za teško samosažaljenje, ali to mi se ne da. Znam sto posto samo da sam užasno daleko od onoga što sam morala napraviti, a nemam pojma što je to. Istovremeno, znam da sam velika sretnica, jer me je Bog štitio i uvijek spašavao tamo gdje sam u svojoj gluposti i naivnosti mogla gadno nadrljati. Hvala ti Bože! Supruga i djecu obožavam, a imam i puno volje i ljubavi za druge (ali malo vremena). Sviđa mi se rad s djecom u školi, a novinarstvo me nevjerojatno ljuti i raduje. Ali?

 

I, da bi biografija bila zaokružena, još ću dodati da se od očeve smrti (leukemija) prije 15 godina nikad nisam oporavila.

 

Eto, sad ste sigurno požalili što ste me povukli za jezik. Ima li izgleda da ‘sova’ iz sna ima neko rješenje za mene?!?

 

Kako ću vam se odužiti za tumačenje sna?

                           Najljepši pozdrav,  

                                                   ‘Sova’

 

Sova je noćna ptica (tajne radnje), vjesnik smrti, tj. prekida trudnoće koja je bila naznačena događanjima u čaši. To je onaj snijeg vani u snu, tj. emocionalno udaljavanje zbog toga što vas je natjerao (emocionalno ucijenio) na taj čin. Na površini ste stvari izgladili, ali taj bol I ta izostala podrška vas truje I dalje. Zašto sram, pišite, za početak opišite taj bolni čin, kako ste se osjećali, napišite sve što ste tada željeli reći mužu, a niste, radi mira u kući. Stavite to na papir (u word) da izbacite iz srca I razriješite traumu, oprostite i sebi i njemu, a za tu malu dušicu zapalite svijeću i i nju zamolite za oprost) Nije loše biti ambiciozan, ali se u silnoj ambiciji ne smije propustiti uživati u onom što imate…

 

Smrt je dio života i dio ljudske sudbine i moramo je naučiti prihvatiti.

 

Tu traumu prekida trudnoće treba proraditi i rastvoriti, da se riješite tereta krivnje…iako kažete da muža obožavate, po snu se čini da se on pokroviteljski postavlja iznad vas i da vas na neki način prijeteći guši i ne dopušta vam da dođete do izražaja…san više poziva na restauraciju vašeg međusobnog odnosa i vraćanje iskrenosti i povjerenja, nego nešto drugo….pripreme za stručni ispit su pokrenule lavinu preispitivanja, a san je samo refleksija unutarnjih previranja…Ne zaboravite da je sova noćna ptica I da vas ona tjera da preispitate I tamnu stranu svoga braka…

 

Srdačno!

Irida

 

 

SAN OD 6.12.2006.

 

Nalazim se u nekoj ogromnoj zgradi, točnije neboderu, nepravilnog oblika s najmanje 20 katova. Tu je neki lift kojim moram stići do nekog stana. Ne znam je li to moj podstanarski stan ili idem nekome u posjet. Gubim se po katovima. Iziđem iz lifta, ali to nije taj kat. Onda ne mogu pronaći ulaz u lift. Malo se popnem, pa malo siđem. I nemam pojma gdje sam. (Nešto slično s gubljenjem po katovima i polukatovima i liftu znala sam sanjati i ranije nekoliko puta.) Onda sam u suterenu. Tu je mali limeni otvoreni lift u koji treba ubaciti odjeću za pranje, a onda ju lift odnosi gore. Skidam odjeću i guram u taj liftić, ostala sam u bijeloj potkošulji i gaćama. Pokrajnjim stepenicama silaze mlađa i starija žena i ospunute su što sam razodjevena. Jedna je rukom pokrila usta. Mislim u sebi kako su prijetvorne, kao da ne znaju da se ovdje skida odjeća. Osim toga, nisam gola. Još su neki ljudi prošli malo dalje, a i oni su u čudu pogledavali.

 

Prođem kroz neka vrata i nađem se u crkvi. Točnije u hodniku u L obliku. Na jednu stranu su otvorena vrata iza kojih vidim prazan zadnji dio crkve, dok su u prednjem ljudi. Misa je, svećenik moli, a ljudi odgovaraju. Na drugom kraju su zatvorena vrata, ušla sam unutra. Tamo je manja dvorana u kojoj se prodaju vjeronaučni časopisi i drže predavanja. Ima nekoliko ljudi unutra. Jedna žena pokazuje časopise, i meni isto, a ja sam tako umorna i slušam iz puke pristojnosti. Ipak mi se jedan časopis svidi, s naslovnicom boje neba, a zove se otprilike: Zdrav duh zdravo tijelo. Pomislim da bih ga trebala kupiti. Ne znam hoću li trenutno imati dovoljno novaca u novčaniku. Onda sam u nekoj drugoj dvorani u blizini, znam da je na desnu stranu od one prve. Na dvjema klupama uz dugi stol sjede ljudi, okrenuti prema stolu. Među njima samo ja sjedim okrenuta od stola. Pogled mi padne na veliki prozor, a vani na moje iznenađenje padaju krupne snježne pahulje. Netko je uzviknuo: Ej, počeo je padati snijeg! Podignem nogu, a na golom stopalu samo kućna ratan natikača. Pomislim kako trebam nazvati muža da mi donese cipele. Nisam sigurna jesam li ponijela mobitel i imam li koju kunu za poziv.

 

Draga moja Sovice!

Ja sam u takvoj gužvi da jednostavno ne stižem odgovoriti svima. Vaš san je slika zbrke u vašem životu, napredovanje je zaustavljeno, gubite se u svojim pokušajima da se uspnete na socijalnoj i poslovnoj ljestvici, napravili ste neke kompromise koji i nisu bili najmudriji potez. Nemate snage više voziti ovako, a bojite se raščišćavati taj kaos jer ste suviše ranjivi i izloženi, a mislim da sam vam i zadnji put rekla da vama treba detaljnije savjetovanje. Vaši novi snovi to samo potvrđuju..

Pozdrav!

Irida