Dobar dan,
sanjala sam još jedan čudan san, molim vas da mi kažete što znači.
Sa mamom sam hodala po nekoj bari punoj kamenja u jednom smjeru. Uspješno smo prelazile sa jednoga
na drugi.
Kad smo se vraćale natrag, ja sam profulala kamen i pala u baru. Mama se je nasmijala, a mene je
uhvatio strah
jer nisam znala što se nalazi u vodi, a znala sam da ima svačega. Taman kad sam se primakla
malenom zidiću uz rub bare, i kad sam se izvukla van i stala na neki kamen pored zida, pogledala
sam u vodu i vidjela da u njoj plivaju zmije. Jedna je
pobjegla pod kamen baš kad sam pogledala u vodu. Mama mi je rekla da nastavim hodati dalje po
kamenju, hrabreći me
da smo ionako znale što se nalazi u bari. Nakon toga je ta zmija koju sam vidjela isplivala ispod
kamena, pripela se do moje ruke kao da je točno znala što radi i ugrizla me za prst. Bila je
tanka, zelena i ružna. Išla je ravno na moj prst i snažno
me ugrizla.Mislim da je ugriz bio smrtonosan iako se ne sjećam da sam u snu umrla.U strahu sam se
probudila. Zmije sam se oduvijek bojala.
Poslije toga sna sa zmijom,na kratko mi se u snu pojavila roditeljska kuća moje majke i misao da mi je mama umrla.
Što znači ovaj san? Hvala vam unaprijed na odgovoru.
Prošli put ste mi tumačeći snove odgovorili da se i ne razlikujem od svoje okoline toliko
koliko mislim.
Zanima me da li znate postoji li u toj okolini neka osoba koja je meni prijateljski naklonjena i
koja me razumije?
Hvala.
Draga Gala!
Ne možete me pretvoriti u svog redovitog tumača snova, ja sam jako zauzeta, tim više što svi vaši snovi koje ste mi do sada poslali procesuiraju jednu te istu temu...vaša nesnalaženje u novim oklnostima i vaše odbijanje da išta učinite po tom pitanju...kad se ohrabrite i nešto učinite, moete mi ponovo poslati neki zanimljiv san, ali ne sve snove redom…
U ovom snu je naznaka problema i na polju seksualnosti uzrokovanih odgojem...Misao o maminoj smrti potvrđuje psihološku teoriju da ni jedna ljudska jedinka psihološki ne može sazreti "dok ne ubije oca i mater u glavi", simbolički, naravno..., a to znači da ne uspostavimo kontrolu nad svojim životom sve dok se ne usudimo iskoračiti iz djetinjstva kroz koje su nas vodile pedaške roditeljske mjere štiteći nas od grubosti svijeta..., no, vi više niste dijete, a ipak se neke stvari ne usudite činiti, jer roditeljske zabrane još uvijek žive u vašoj glavi...
Irida