Draga Irida,

 

pretpostavljam da ćete me se sjetiti, s obzirom da sam vam se već u više navrata obratila za savjet. Naime u zdanje vrijeme dosta intezivno sanjam.Snovi su mi s jakim simbolima.Moram priznati da mi vaši tekstovi o snovima puno pomažu u tome da pokušam razotkriti poruku koju mi moji snovi šalju.Ponekad mi je dovoljno da nađem neke kratke upute (koje vi obično date tamo) i pomaže mi da odgonetnem poruku. No prošle noći sam sanja uistinu jaki san. Neke stvari iz tog sna su mi jasne a za neke bi mi stvarno puno pomoglo ukoliko bi mi mogli dati neke orjentire što bi to moglo biti.

 

Naime sanjala sam da moram u grad (gdje sam završila srednju školu i živjela neko vrijeme povratak u prošlost) nešto obaviti (revizija prošlosti).Bez puno pitanja (što je uistinu neuobičajno za mene) odlazim tamo i autobus me ostvalja pred mojom srednjom školom.Uopće nisam bila iznenađena time, već mirno izlazim iz autobusa i kažem ok da vidim kako to sada izgleda (novi pogled-uvid na nešto što se davno dogodilo, novo razumijevanje); te se u tom momentu sjetim da sam u taj grad došla radi nečijeg sprovoda (no još uvijek ne znam čijeg – sahrana nekih starih poraza, povreda nerazumijevanja; možda konačni obračun sa prošlošću).Mirno pogledam školu u kojoj nije bilo nikoga. Bilo je dosta mračno i na nekoj oglasnoj ploči (uvid) nađem poruku da su svi na groblju te da dođem tamo Poruka se odnosi na imperativ da se nešto što je mrtvo i ostavi tamo kud spada-na groblje..Dolazim na groblje koje izgleda prekrasno  ( i u stvarnosti groblje tog grada je jedno od ljepših u svijetu). Estetika groblja (i u snu i u stvarnosti je lijepo) je u funkciji poricanja  odsustva života, smrti i raspadanja. To je čuvanje uspomena na nešto što je doista mrtvooooooooooo. Puno je ljudi (kao na kavom trgu usred podneva ) i svi šeću, normalno pričaju i nekud žure. Noć je i prilično je mračno. Nije hladno ali počinje padati neka topla kiša. Zbog kontradikcije između podneva i noći (istovremeno), a koja ocrtava ono što biste htjeli i ono što stvarno jest, stiže kiša (suze-emocionalno pražnjenje) Ja srećem sve ljude koje sam znala i koje sad znam. Svi me pozdravljaju i ok su.Tada shvatim da sam tu došla zbog sprovoda i da moram otkriti čiji je sprovod. Hodam od grobnice do grobnice i zavirujem u nju. Iz svake grobnice pozdravlja me osoba koja je tu pokopana. No meni je to sasvim normalno i ja im se čak ispričavam  jer ih smetam.Ovo mi liči na reviziju svih vaših prošlih međuljudskih kontakata, možda emocionalnih veza, prijateljstava, prisjećanje na sve ljude koje ste kroz život izgubili, udaljili se od njih.Tada se dio groblja pretvara u stari grad i neka brdašca.Dolazim do jednog brda i tu vidim veliku grobnicu kao kapelicu.Vidim da je pusta i da tu nema nikog živog.Malo sam zbunjena ali s obzirom da kiša pada sve jače i ja shvaćam da mi vrijeme leti (odjednom se sjetih da moram što prije obaviti taj sprovod jer moram nekud žuriti) pa se popnem do kapelice. Mislim da se ovdje osjeća strah da biološki sat otkucava i da je zadnji čas da uredite svoj život. Pogledam oglasnu ploću (uvid ) sa strane i vidim obavijest o misama i kalendar u sredini.Na kalendaru je jedan datum bio markiran. Opet biološko vrijeme; programirani raspored crkvenih aktivnosti – ritam ciklusa; markirani datum – strah da je vrijeme točno određeno. Shvatim da je to crkva (duhovna pomoć).Pogledam unutra i vidim da nema nikoga.Htjela sam otići no onda se okrenem na oglasnu ploču (opet uvid- 3x) i vidim još jedan datum ( ispod onog već markiranog) koji je takoder markiran (još jedna prilika, nova mogućnost). Shvatim da će u toj crkvi sada početi taj sprovod zbog kojeg sam ja ovdje.Okrećem se prema crkvi i tada se sve svijeće upale unutra.Orgulje počinju svirati i hrpa, meni dragih i poznatih ljudi ( uglavnom iz mog sadašnjeg života) počinje ulaziti unutra.Počinje misa i ja sam potpuno mirna i zapravo se dobro osjećam.Samo želim da to što prije završi jer ja moram žuriti na nešto?!.Nakon mise svi ljudi koji su izlazili čestitaju ?! mi na tom sprovodu i govore da sam sada konačno mirna i slobodna i mogu ići. Ja im se zahvaljujem.Svećenik dolazi do mene i čestita mi ?! na tom sprovodu i da sad konačno mogu ići u život i da je sve sređeno?! Upozorava me da požurim jer me već svi čekaju ( tamo gdje trebam stići, iako ja još uvijek ne znam gdje)...Vidim da kiša prestaje i ja počinjem trčati kako bi stigla. Čini se da su ljudi koji vas okružuju bolji nego što ih vi vidite i doživljavate (strah od ljudi, strah od tuđeg mišljenja; naporno dokazivanje vlastite vrijednosti koje samo donosi nesporazume. Bilo bi kojiput učinkovitije priznati slabost..............jer slabost je ponekad snaga. Ako hoćete te čestitke iz sna zaslužiti i u stvarnosti, pokopajte svoj ponos..............,prestanite biti najbolja u svemu.......itd..........) Dolazim do visokog zida i bez razmišljanja ga preskačem.U letu skoka shvaćam koliko je on visok i pomišljam kako ću se vjerojatno ozlijediti, no dočeka se tako spretno na noge da sam i samu sebe iznenadila.I kažem stvarno sam u dobroj formi.Počinjem trčati i tad me stiže povorka svadbe. Prepreka koju morate preskočiti je zid koji ste sami izgradili oko sebe.Brzo se uključujem u povorku i zapravo ne shvaćam da li je to moja svadba jer mi svi govore o meni...a ja baš nisam sigurna...u jednom momentu sam na nekom kolodvoru (Vjerojatno novi početak, zaokret u životu) (koji me podsjeća na tri grada u kojima sam odrastala)...dolazi trener plivanja i kaže kako danas moram roniti (uranjanje u vlastitu podsvijest-još jedan uvid) i jako dobro plivati.oblačim ronilačko odjelo i dolazim u neku prostoriju gdje je sve puno bazena i vode koja se prelijeva sa svih strana, .toplo je i to mi odgovara.nakon plivanja nalazim se u svlačioni koja izgleda kao zagrebački kolodvor (opet).skidam odjelo i brišem kosu, i pitam se kako sam mogla plivati a imam menstruaciju (opet ciklusi, biološki kalendar, ženstvenost) i kako se ništa nije vidjelo i nije me boljelo?!dolazi trener i pohvaljuje me za taj trening.kaže da sam savršeno plivala, bila brza i dugo izdržala roneći, tada me upozorava da požurim jer moram kući i na svadbu koja me čeka ( i on se ponaša kao da je to moja svadba).izlazim van i spuštam se u importane (opet spuštanje u vlastitu podsvijest) i idem kući da se spremim za svadbu koja me čeka, vani je prekrasan dan.kiša je prestala, sve je čisto i bistro.malo sviježe ali se sunce visoko na nebo diže, ja se osjećam jako dobro i veselim se toj svadbi ( iako još nisam sigurna jel' to moja svadba)...i tada sam se probudila. Evo znam da je san malo opširan i nadam se da sam ga uspijela dobro opisati. No ukoliko je moguće bila bih vam jako zahvalna ako bi mi bar

malo mogli pomoći oko tumačenja nekih stvari vezano uz ovaj moja san.

Unaprijed veliko hvala,

pozdrav, tajna.

 

Draga Tajna, san je prekrasan (naročito njegova završnica) i sa tako optimističnom porukom da sam čak i ja iznenađena brzinom procesa koji se očito odvija u vama ispod praga svijesti. Smrt u snovima navješćuje preobrazbu. Vjenčanje uvjek navješćuje integraciju onih dijelova nas koje poričemo, negiramo, ne sviđaju nam se ili mislimo da daju lošu sliku o nama.Čini mi se da nova Tajna polako uskrsava (ne znam da li se sjećate da sam vam rekla da se morate pomiriti s prošlošću, ma kako bolna bila da bi mogli optimalno funkcionirati u sadašnjosti, to vam je sada i san pokazao).

 

Eto.........iskreno želim da taj proces osobne integracije dovršite!

 

Lijepo vas pozdravljam!

 

Irida