Poštovana gđo Irida!
Vrlo mi je zanimljiv i intrigantan Vaš pristup stvarnosti i zadivljujuće znanje kojim baratate. Uvjerena sam da nam na Magicusu donosite tek djelić toga...
Napisali ste da Vam možemo poslati i svoje snove, pa evo da krenem.
San se ponavlja više puta. Nalazim se s majkom i još nekom grupom ljudi (koje ne vidim u snu ali osjećam njihovu prisutnost) u jednom selu. Realno, to selo postoji u Hrvatskoj, bila sam tamo, i izgleda prilično realnim. Snijeg je, tek ponegdje vide se vinogradi i brdašca... Površina je uglavnom pod debelim snijegom. Kao nekakav smiraj, sumrak. Osjećam se lijepo, sretno, smireno. kao da sam tamo željela doći i biti i napokon sam došla. Idemo k jednom prijatelju, u crkvu. (u realnosti on zaista jest svećenik i ja ga i moji prijatelji poznamo i išli smo mu u posjete). Ulazimo u crkvu koja je u izgradnji (veze nema s realnom), svježi beton i prilično neuredno. Gledamo prema oltaru koji je na nekoj uzvisini - gore. Ispod su sjedala za vjernike ali vrlo čudna poput velikih betonskih blokova - tribina. Kad bi ljudi sjeli bili bi leđima okrenuti i svećeniku i oltaru. Komentriam majci kako je crkva dosta neuredna, kako je to bezvezno i čudno da ljudi sjede okrenuti vratima.... te su klupe poput serpentina... Tražimo tog našeg prijatelja svećenika, čekamo da iziđe i počne misu, ali nema nikoga, ni ljudi ni njega....Opet komentiram kako je on neuredan, kako mi ne ide u glavu da je tako zapustio svoju crkvu a prošli put kad smo bili sve je bilo lijepo. Ta je crkva glomazno betonsko zdanje ali posve izvan normale, kao da jedva čekam pobjeći. Lutam po tom prostoru, pitam se, čudim, očekujem prijatelja...nigdje nikoga nema. Izlazimo vani, puno smo radosniji , opušteniji, obilazimo vanjštinu crkve- ispred je dječji vrtić, mnoštvo tobogana, igračaka za djecu, ali djece niti ikoga nema... Tu nema snijega, ali sve je nekako čudno lijepo, trava je zelena, lijepa, izgažena...kao da su maločas djeca završila s igrom. Snijeg pada, obilno, nebo je tmurno. Odlično se osjećam. Budim se sretno.
O čemu je riječ? San se ponovio bar 5 puta, nema nastavka, nema razvoja, uvijek isto, ne potpuno, ali uglavnom. Možete mi odgovorit, molim Vas na mail. Bila bih Vam izuzetno zahvalna.
Pozdrav i svako dobro!
V...
Draga V...!
Prvo; oprostite na čekanju…, ja doista imam vrlo gust raspored u životu…
Drugo; drago mi je da dolazite na naš portal i nadam se da nalazite zanimljive sadržaje…
U pravilu ne tumačim snove ljudima koji ništa ne napišu o sebi, jer svaki san treba aplicirati na sanjačevu objektivnu stvarnost da bi bio ispravno protumačen i da bi sanjaču to tumačenje bilo upotrebljivo i korisno…
Evo, napravit ću iznimku, jer je vaš san karakterističan i poseban, tim više što se ponavlja…, no tumačenje neće biti praktično i upotrebljivo, kakvo bi vam (sudeći po snu) možda trebalo..
Sanjati bilo kakve sakralne objekte (crkva) ili predmete, te duhovne osobe (svećenik) znači dobivati poruke iz Jastva, koje vaša podsvijest prevodi u bliske, vama shvatljive i simbole da bi ih shvatili i prihvatili…
Obzirom da navodite da su neki elementi vašeg sna takvi i u stvarnosti (selo, svećenik) san i jest poruka za integriranje nečeg „neprobavljivog“ u vašu stvarnost (nered i sve ostalo što se u snu pokazalo ispod vaših očekivanja)….
Meni snijeg uvijek predstavlja „zamrznute i zatrpane“ emocije, patnju koja se pokušava drugačije prikazati. Crkva i svećenik možda i jesu traženje rješenja za neke životne tuge i jade kroz duhovnost…, no, crkva je tek u izgradnji što je možda znak da je i vaš „novi“ duhovni put tek na početku i još ne znate u što će se vaša potraga pretvoriti…Neurednost unutrašnjosti crkve može predstavljati i vašu unutarnju zbrku i pometnju, a „ betonske tribine“ bi mogle biti vaš strah od „izloženosti“, vaša ranjivost na nekom „tvrdom“ testu…ljudi okrenuti vratima su „spremni“ za brz izlazak iz crkve…možda vas neka duhovna disciplina doista zainteresira, ali na kratko…i možda lako odustajete i zato što sve previše idealizirate…pa vas može razočarati gomila površnih dojmova koji su ispod vaših očekivanja…vjerujem da ste i većinom duhovnjaka razočarani (neuredan svećenik)…i dodala bih da su i duhovnjaci samo ljudi, sa svim ljudskim nesavršenostima i također i sami u procesu osobnog duhovnog rasta i sazrijevanja kao i ljudi koji im dolaze…rast i razvoj su predstavljeni serpentinama…to nije lak put…a vi se lako razočarate i lako odustajete (nenormalno zdanje i vaša želja za bijegom)….
Mislim da ste na neki način zapeli „između dva svijeta“… duhovnog i materijalnog, a da ni jednom više ne pripadate potpuno….unutra (duhovni prostor) nema prijatelja (istomišljenika) , nema nikoga, vani ima svega, ali također nema nikoga, nema zapravo sugovornika (partnera za igru i dijalog – djeca)…
Obzirom da se san ponavlja, možda je vrijeme da odlučite, kojem ćete se „carstvu“ prikloniti…Dobro je da je san uz očita razočarenja viđenim i doživljenim ipak okončan buđenjem u kojem dominiraju sretni osjećaji…
Toliko od mene, za bilo kakvo detaljnije tumačenje trebam znati ponešto o vama…
Srdačno vas pozdravljam!
Irida
bglavac
edin.kecanovic
