ŽIVOTNI PUT I ORIJENTACIJA NA TOM PUTU

Čovjek je tok svoga života u prostoru i vremenu, od rođenja do smrti, oduvijek gledao u obliku usporedbe s putom. On se u snu na tome putu, na stazama i cestama, nalazi češće nego igdje drugdje.

Izvanredno je važno kakav je taj put u snu, kakvim krajem prolazi, pokraj čega, koji je njegov cilj i kakve su na njemu smetnje. Često je to samo kratak komad puta, u nekim snima neka vrlo dobro poznata ulica zauzeta najsvakidašnjijim i najbanalnijim odnosima ili pojedinačnim sjećanjima koja se odjednom pojavljuju. Takvi sni govore o našoj svakodnevnoj situaciji, o dijelu našeg života koji se odvijaju u  određemm-vremenskim razmacima.

Ali je to mnogo češće nepoznati put koji nas kao putnike vodi prema dalekom nepoznat·om cilju. Mi smo hodočasnici kakve prikazuju, sentimentalno ali uvjerljivo, čuvene pobožne knjige, opisujući opširno sve opasnosti i strahote toga putovanja prema nebu i paklu. U nekim snima nosi naš putnik i nešto slično hodočasničkoj odjeći, npr. dugačku
pelerinu i starinski šešir sa širokim o bodom; preko ramena mu visi čuturica a u ruci drži hodočasnički štap.

San je neumoran u prikazivanju našeg hodočašća, opisujući ga zorno u svim njegovim pojedinostima. U fabuli sna bitni su putokaz, naša oprema i obligatna pratnja. Prilikom tumačenja svega toga ne smijemo nikad zaboraviti na zakon kompenzacije. Kako li naš snivač izgleda drukčije kad ispunjava svoje dnevne zadatke!

Gdjetko pomišlja da je u budnom stanju stigao na koliko-toliko dobru cestu života, i nada se da se ona neće više prekidati. Ali u snu se isti taj čovjek jedva miče naprijed svojom uskom kamenitom stazom; čudimo se kako nas usamljeni put možda vodi kroz velike kaljuže. U brdima se uspinjemo oprezno od jednog do drugog ruba stijena, skakućemo
močvarnim krajem od jednog do drugog busena trave. Ili smo sretni što u trenucima krajnje nevolje, kad mislimo da više nema izlaza, odjednom u snu naiđemo na dobru cestu koja prolazi visokim brdima ; ili nas preko divlje vode prenese sigurni most. Kad nesvjesno nije još dovršilo sigurnu cestu, tada se u snu ta cesta gradi - katkad u gradnji sudjeluje i snivač. To je izvanredan, veoma povoljan san! Tu se, naime, stvara sigurna podloga, čvrsti temelj i pru:la životu vrlo vrijedan smjer.

Gdje treba nesvjesno osvijetliti, gdje bismo se htjeli približiti unutrašnjim kompleksima, tu se nerijetko gradi cesta kroz šumu. Na njezinom kraju može odjednom stajati jednostavna, draga obiteljska kuća, tiha kula, visoka škola, a u nekih ljudi, koji žive u sporu s crkvom, renesansna crkva, divni baptisterij.

Kroz kakve sve nevolje i opasnosti prolazi gotovo svaki čovjek na putu do svoje rođene sudbine! U snu su te opasnosti, kad je riječ o beznačajnim ljudskim odnosima, prikazane u liku zločinaca, razbojnika, koji vrebaju uz rub ceste, ili u liku crnih divljaka; gdje su posrijedi nagonski konflikti, prijete mu zloćudne zvij eri. Opasnosti nesvjesn9g vode kroz
mračne šume, ili nam cestu pokriva noć - što je osobito opasna situacija-:- Sve se te opasnosti, kao što znamo, sabiru onda kad se ponadamo boljemu, kad stojimo na nekom prijelazu, na gazu svoga života, kad prelazimo preko rij eke, kad moramo svladati neki tjesnac.

Promatrajući sne o putovima, moramo se potruditi da nam bude što jasnije kakve nam prepreke ometaju životni put. Među najčešće se doživljaje sna ubraja trenutak kad se ne možemo maknuti s mjesta kao da smo ukopani, pogotovu ako nam se približava nešto strašno. To, prema našem iskustvu, nikad ne znači da moramo trajno ostati na tom
mjestu. Mi se ne mičemo s mjesta samo u sadašnjoj životnoj situaciji, samo u trenutačnom stanju.

Ponekad nam u snu smeta kakva pregrada, neka barijera. Potrebno je da udovoljimo formalnostima pasoša, o čemu će još biti govora. Tako neki mladić nije mogao poći dalje jer je preko ceste bila spuštena velika brklja. Kad je bolje pogledao, vidio je da to nije greda nego visoki divlji konj, njegov vlastiti erotični libido. Put mu je preprijcčio smjor nagona. Mnogo je bezazlenija bila košarica cvijeća, tj. sitna osjećajna prepreka mimo koju nije mogla proći neka mlada žena. Ona je, naime, sama sebi prepriječila put tom košaricom cvijeća. Prigodom ispitivanja izjavila je kako sluti da su u košarici bile potočnice. Druge opet zaustavljaju znanci - kao što se često događa u zbiljskom životu. Događa se i to da snivač, mada mu se vrlo žuri, ne može proći pokraj drveta s plodovima, ili pokraj kakva dobrog jela, a da se ne zaustavi.

Cesta u snu može voditi bilo kamo; snivaču se na cesti može dogoditi koješta. Spomenimo kao osobito tipično: snivač naiđe na križanje, na račvanje ceste, ili ide strminom, što je ponajčešće analogno vanjskoj veoma delikatnoj situaciji. Kad snivač pokušava da se opasnim strmim kamenjarom preko stijena popne do vrhunca, kad gaca kakvom vodom,
učinit će dobro ako u tom razdoblju snova živi osobito oprezno. Ako snivač još ne zna što taj san znači, može se razlog, mjesto i razmjer opasnosti otkriti s pomoću konteksta i amplifikacije. On sam će isprva sa snom o opasnosti povezati ponajčešće kakav sporedni dnevni događaj.

Ne smije svaki snivač okrenuti glavu od svog ponora. »Morao sam se uz opasnost smrti spustiti sve do dna.« Tome je snivaču zaista bilo nametnuto da se spusti do dna svoje nevolje, da upozna njezino »dno«, da u svojoj nevolji opet stane na čvrsto tlo.

Upravo takve sne treba nazvati povoljnim jer im je svrha nadovezivanje na najdublju, mada mračnu dubinu.

Onamo se ne mora spuštati svatko. Preko ponora vodi brvno, a preko rijeke, preko koje moramo prijeći na drugu obalu, vije se most. Možda nijedan drugi simbol ne usrećuje toliko i nema tako povoljno značenje za buduće dane života kao baš kao u snu. Most vodi na drugu stranu,  onamo preko vode koja svojim tokom sij eče naše putove. Tako bivamo
oslobođeni straha da ćemo čekati beskrajno dugo, ali i od opasnosti plivanja preko rijeke. Nama je, dakako, veoma milo, ako u tome hrabrom pothvatu uspijemo ! U razmatranju svoga sna, snivač će porazmisliti kako da shvati onu drugu stranu na koju treba da stigne i koja tako usrećuj e. Ako mu je u glavi sinuo smisao druge strane, on će činjenicu toga mosta prenijeti u svoju svakidašnjicu kao snažan element:

"Zašto si danas tako sretan?"

"Snivao sam noćas divan san o mostu!"

Inženjer sna gradi najrazličitije mostove od najraznolikijeg materijala. U jedne je žene most izgledao - ona se ustručavala da o tome priča - kao dječji kaputić: bio je kačkan!

Most može biti tek u gradnji, a mi ipak moramo prijeći preko njega. Snivač se penje, uvijek u strahu da će propasti između greda i nosača, zabrinut zbog konstrukcije mosta. - Pokatkad je most s jedne strane bez ograde; snivač nije, dakle, osiguran ni s jedne ni s druge strane. Nekome je usamljenom snivaču ljubav pametne i dobronamjerne djevojke
u određeno vrijeme bio pravi most života. Pa ipak nije mogao shvatiti zašto su na usnivenom mostu nagomilane konstrukcije, naročito crveni željezni nosači, i zašto ga prekomjerno opterećuju. Djevojka je, kad se već bila iskazala kao vrlo nesebična pomoćnica, pokušala da se trajno naseli u život toga čovjeka. Tako se pretvorila u opterećenje toga života i samog je mladog čovjeka odviše dugo zadržavala u situaciji mosta. Mi se ne smijemo trajno nastaniti na mostu, već moramo biti zadovoljni što je u nama nastalo nešto što povezuje, ali onda treba da pođemo dalje.

Možda bosonogl Sni o bosim nogama pričaju se prilično često. Oni mogu izazivati sjećanje na doba mladosti na selu, možda su znak skromnosti i siromaštva, ili pak snivač u tome snu postizava najprisniji dodir s tlom. On možda mora ponovo postati posve prirodan i ponovo steći instinkt
za najjednostavnije realitete života - najjednostavniji je realitet tlo koje nam je dano.

Poneki snivač ne shvaća zašto put, staza kroz kraj vijuga i skreće čas ulijevo, čas udesno. U tom je, međutim, velika, jednostavna mudrost prirode. Tako teku putovi primitivnih ljudi naglašavajući sad lijevo sad desno, u živom ritmu na velikim udaljenostima. Takav prirodan put je u
najvećoj suprotnosti s ravnim, od intelekta ubistveno izmišljenim beskrajnim cestama, ali - naša je glava baš zbog njih osobito ponosna.

Važno mijenjanje pravca udesno i ulijevo - suprotnost svake jednostranosti --zblva se u nerijetkim snima kao putnikovo »mijenjanje koraka«. Tu ima »prednost« jednom njegova »lijeva«, drugi put »desna« priroda.

Snivača često odvede put u tjesnac. On se čak mora provući kroz kakvu rupu, kroz neku pukotinu, i potrbuške puzati. Tu on upada u »Strah«, ali se prevladavanje opasnosti može usporediti s procesom rađanja. Tko iz opasnosti bude rođen u nove životne vrijednosti, taj je naučio mnogo 
toga novog.

Na raskršću putova stojimo pred odlukom hoćemo poći udesno ili ulijevo? Lijevo je mračno, »sinistre«, u muškarca žensko, a općenito, nesvjesno; lijevo leži svjesno intelektualno, muško. Mlad muškarac i većina žena, koje su po prirodi bliže nesvjesnom i zemlji, sanjat će "povoljno" ako pođu udesno - stariji muškarac, svjestan, intelektualno 
sav odviše usredotočen u dnevni život svoga zvanja, kao odviše intelektualna, možda ponešto neženstvena žena, treba da pođe ulijevo.

Na raskršću putova stoji često putokaz, ili su posebno azvane ceste koje kreću na jednu ili na drugu stranu. Kad se zateknemo na pravom raskršću, tada smo iznutra razapeti između suprotnosti. Ponetko mora u toj situaciji izdržati; ponegdje treba da snivač zastane dok ne uzmogne pročitati čudne natpise na putokaznom stupu. Ali putokaz može pokazivati i samo jedan smjer, ili nositi samo jedan naziv nekog određenog naselja; tada treba proživjeti psihički sadržaj koji je već s tim mjestom povezan ili se može s njim povezati.

Ovdje, kao i u snima o putovanjima vlakom, ima svoju ulogu strane svijeta, usidrenje iz središta raskršća prena četirma stranama neba. Značenje strana neba može se naslutiti samo iz mnoštva snova. U Srednjoj Evropi je put na jug ponajčešće put u zemlju čuvstva, topline, snage volje. Put na sjever vodi očigledno više u, hladno, u carstvo slutnja, ranih noći, intuicije. Istok i zapad su manje jasni. Zapad vodi, čini se, više prema nekom svjesnom zapažanju prema području ekstravcrtiranog reda, a puL na Istok je mnogostruko povezan s intenziynim mišljeljenjem, često s mišljenjem introvertirane vrste. Kakvo je pravo stanje, može se tačno odrediti ako se poznaje funkcionalni tip snivača. Ali se ne smije zaboraviti da na istoku započinje čista svjetlost jutra, da nad jugom stoji vruće sunce podneva, da, idući prema večeri, sve postaje blaže, samo po sebi razumljivije, a
da, naprotiv, sjever može biti povezan s noćnim i s njegovim
slutnjama.

U snu proučavamo zemljopisnu kartu. Svatko treba da pođe svojim putem, pa čak i unutar braka, unutar obitelji; radi se, naime, ponajprije o unutrašnjem putu koji se na dužim razdaljinama može lijepo, gotovo potpuno poklapati s putom braka, s putom obitelji. n. ljubav ne zahtijeva isti smjer!

To je bilo jasno muškarcu koji je pred sobom gledao dvije obješene geografske karte. Na njima su bili ucrtani putovi, ali ne isti. Saznao je da jedna karta pripada njegovoj ženi, a da je na drugoj ucrtan njegov put. Obje su karte visile jedna pokraj druge - ali je svaka od njih imala svoj
put sudbine.

Malo je snova povoljnijih od onih u kojima pred nama ide neka životinja koja poznaje put, bio to pas ili zmija. To je, naime, naš instinkt. A možda je čak i dijete, nešto što u nama nastaje, to što tako sigurno pred nama tapa sitnim koracima, ili nas prati neki genij, neko anđeosko biće.

Na našim putovima u snu nekad smo sami, ali gdjekad imamo poznate ili nepoznate pratioce. Njihovim značenjem bavilo se poglavlje simbola likova. Tumačenje suputnika najplodnije je na _stupnju subjekta. Ono što nas prati, 1:1nutrašnje je. Ali to je možda lik odavna zaboravljenog
partnera u igri, nekadašnji prijatelj ili prijateljica, a mogu to odjednom biti i važni ljudi, često historijske ličnosti.

Ne postoje samo dobri pratioci. Gdjekad je to naša sjena, prosjak, pokućarac ili kakva neugodna žena.

Tako je neka snivačica ispričala kako je njezina sestra slabih sposobnosti - s kojom se u svjesnom stanju jedva družila - na teškim usponima išla pokraj nje, ponajčešće iza nje. Morala je uvijek čekati svoju nespretnu sestru koja sc brzo zamarala. Ali to je bila njezina vlastita nerazvijena, manje vrijedna s trana, koju je morala povesti sasobom, kojoj je morala pomagati. Jer, čovjek stiže na cilj tek ako
je zajedno s njim stigla na cilj i njegova sjena.

Na našem životnom putu surećemo sami sebe to dublje, što idemo dalje. Od takva sna možemo saznati kakve nam opasnosti prijete od stranih ljudi u zbilji dnevnog života, kao što su zavist, spletka, grabežljivost. AlL to su mnogo češće neoživljene, zanemarene, zakržljale sile i interesi ličnosti koji su neprijateljski raspoloženi prema našem Ja, koji bi - npr. kao potajna stanja uzbuđenja - htjeli da u nama podržavaju
odvratne crte karaktera. Tko zna crtati, učinit će dobro ako uznastoji da postane svjestan toga ološa koji i nije morao biti ološ.

ERNST AEPPLI

S NJEMACKOG PREVEO DRAGO PERKOVIĆ