Vizije, se događaju na samoj granici između budnog stanja i snivanja. U njima ego sanjača vidi neke činjenice na višim razinama spoznaje. Može ih vidjeti ili mu ih može prenijeti neko naprednije biće. Vidjelac kroz viziju dobiva neke činjenice koje su važne za njega, neku drugu osobu ili širu zajednicu.

U religioznom smislu vizije se nazivaju ukazanjima (prikazanjima) i pripadaju redu mističnih vizija (Lurd, Fatima, Međugorje ali i mjesta ukazanja u drugim religijskim tradicijama).Moram naglasiti da vizije i halucinacije nemaju ništa zajedničko.Umirući često imaju neku vrstu vizija (ne uvjek, to nije neko pravilo).

Čini se da da su vizije ipak vezane za neka posebna stanja svijesti i ja vjerujem da svaki čovjek barem jedanput u životu iskusi nešto nalik viziji, ako ne i pravu viziju. U dječoj dobi vizije prihvaćamo normalno, kao dio života, ali kasnije kao da nam taj unutarnji vid zakržlja (ili je kriv odgoj pa više ne pričamo o tim čudnim pojavama). Govorim o unutarnjem vidu iako se događaju i vizije koje pojedinci vide i fizičkim očima (vanjske vizije).

O vizijama govorim u sklopu snova, jer se doista najčešće događaju neposredno prije uspavljivanja, pa smo često zbunjeni viđenim, ne znajući da li smo to sanjali ili se stvarno dogodilo.