San u snu, to je ono kad sanjamo i znamo da sanjamo, tj. probudimo se u vlastitom snu. U ovakvim snovima je istovremeno prisutna kompenzacija, sublimacija i integracija i vrlo su složeni za tumačenje, ali sa takvim snovima počinje lucidno sanjanje. Obično se prvi put to dogodi slučajno tj. spontano........Treningom možemo postići da se svaki put probudimo u svom snu, tj da osvijestimo da ono što nam se događa i da to, samo sanjamo. Takav trening je koristan svima koji imaju noćne more, košmare i općenito sanjaju strašne snove. Tako započinje Kontrola snova

I snovi u kojima vidimo sebe „ispred sebe“ ili sebe s leđa spadaju u ovu vrstu snova.........evo jednog takvog sna:

„Penjem se uz neko brdo.Nosim dva buketića cvijeća. Jedan je bijeli, a boje drugog se ne sjećam. U podnožju je prilično mračno, ali gore je vrlo zeleno i svijetlo.U jednom trenutku ugledam sebe s leđa, daleko ispred. Ta druga ja i dalje se uspinje, ja sam još uvjek dolje u tami podnožja i čujem glas: «Ne boj se!»“  

Opis takvog sanjanja jedne od  sanjačica koja je potražila moj savjet:

 „Ponekad mi se događa da usnem san koji zapravo nije san, već neka druga stvarnost u kojoj se probudim. Budem svjesna da spavam, znam gdje mi je tijelo,ali moje oči su negdje drugdje." 

Još jedno obilježje prati takve snove – ako se uplašim u takvom snu nečega, strašno teško se probudim, zapravo se to tada pretvara u pravu borbu. Borbu za život. Ili se bar tako tada osjećam. Ne radi se o lucidnim snovima, rijetko, ali i njih doživim, ali nakon lucidnih snova sam sretna, a nakon ovih, uglavnom prestravljena. I još nešto, takvi su snovi uvijek obojani narančasto, nekad svjetlije, nekad kao da sam u većem mraku, trudim se i naprežem da bolje vidim.“

I san u snu, kao i lucidni snovi mogu biti naseljeni i lijepim i i opterećujućim sadržajima u jednakoj mjeri, kao uostalom i sve ostale vrste snova.