Osobito mnogo sniva se o ribama. To biće neobična, lijepa oblika, ta nijema hladnokrvna životinja, izaziva divljenje zbog svoje sposobnosti da može živjeti u opasnom elementu vode i da se u njoj na svoj način brzo kreće. To posve drukčije živo biće, koje se već od najranijeg doba
izvlači iz dubine kao hrana, uvijek se čovjeka snažno doimalo.

Riba nikad nije smatrana pravom životinjom. Ona uvijek čuva svoj izuzetni položaj. Tako je i u snu. Snivač često priča kako je u nekoj bistroj vodi vidio čudesno sjajne ribe. Cesto on na najneobičniji način hvata te svjetlucave stanovnike vode. Snivač sjedi na obali i pomoću čvrste uzice izvlači iz vode veliku ribu. U mračnoj vodenoj dubini našao je hranu. Riba je kao simbol sna ponajprije sadržaj nesvjesnog koji postaje vidljiv, koji se oduvijek simbolizirao u vodi. Taj je sadržaj porijeklom iz svijeta s druge strane našeg vlastitog toplokrvnog bivstva. Kao nešto posve drugo, riba ima u sebi nešto što fascinira. Ako je velika, postoji opasnost da će, kao reprezentant nesvjesnog, sitnu svijest čovjeka povući k sebi u dubinu i progutati je, Goleme ribe ugrožavaju čovjeka na obali. U svakoj većoj ribi ima nešto neugodno, pojačano čudno smještenim staklastim očima.

Budući da se na ribi ne zamjećuje nagon sisavca, riba se zapravo i ne smatra životinjom, niti njezino meso krvavim mesom. Možda je riba baš stoga, kao i zbog svoga svojevrsnog porijekla, često sveto jelo. Ta svetost je u kršćanskom kulturnom području povezana s novozavjetnim čudom o ribi i uvijek u vezi s Petrom ribarom. U grčkom jeziku početna slova naziva »Isus Krist Spasitelj« tvore zajedno riječ ichthys (riba).

Sni o ribi pozitivni su, kad se riba, kao hrana dobivena iz vode pojavi kao dubinsko-psihički sadržaj i izraz njegove psihičke energije. Neutralnija je u značenju kao muškog seksualnog simbola. Opasna je velika riba koja može stanovati u mračnoj, svijesti neprijateljskoj dubini. Sastati se s bićem ribe u sebi znači, gledano u cijelosti, susresti hladnokrvne
praoblike ljudske egzistencije, vrlo dubok sloj duše. Jung kaže: »Reidentifikacija s ljudskim i životinjskim precima znači psihološki integraciju nesvjesnog, u pravom značenju kupelj obnove u izvoru života, gdje je čovjek ponovo riba, tj. nesvjestan.« Tko mora proći kroz duboku preobrazbu, kao nekoć legendarni prorok Jona, biva stoga na neko vrijeme progutan od svog nesvjesnog, od velike ribe kitovskog
ždrij ela. On će kao preobraženik biti izbačen na svijetlu obalu nove svijesti.

Ovdje treba spomenuti barske i kopnene žabe. Ovi vodozemci, koji su mnogima odvra tni, imaju kao bića sna pozitivno značenje. Različiti oblici njihova razvoja od ikre do potpunih životinja, zatim čovjekolikost njihovih šačica za plivanje, učinili su te životinje simbol·ima niskog stupnja duševne preobrazbe. Stoga se u bajkama kraljević može
pretvoriti u žabu, prezreni u uglednog. U barskoj se žabi doživljava više nešto živo, u kopnenoj više nešto teško. Ova posljednja je izrazita žensko-majčinska životinja sna.

Krokodil ima isti smisao kao i zmaj. Samo što je krokodil nešto još starije, tromo, nešto što otvara ralje da proguta čovjeka pa je, prema tome, negativni simbol naših unutrašnjih energija, potrnuli, zli stav prema životu u dubini kolektivnog nesvjesnog.

Kornjača je, naprotiv, mirnije biće, biće koje zaštićuje sebe. Ona ima u sebi nešto od prastare nečujnosti života koji se u opasnosti uvijek može uvući u se. Kao parabola zemlje, ta životinja poprima neku svetost, koja se inače pripisuje zemlji.

Školjka, iz koje se nekoć rodila Venera, izraziti je ženski simbol. $koljka, realistički gledano, podsjeća na oblik ženskog spolnog organa i na ono što iz njega može izići. U snu se ne zaboravlja, što je naročito naglašeno u domišljajima, na ono nježno što je zatvoreno među tvrdim ljuskama, u čemu opet može ležati nešto vrlo dragocjeno, biser. San o školjci je gotovo uvijek pozitivan.

ERNST AEPPLI

S NJEMACKOG PREVEO DRAGO PERKOVIĆ