Već smo nekoliko puta spomenuli sne o zmijama i o mogućem značenju tih snova. Po učestalosti kojom se zmije pojavljuju u snima, po neobičnom, ponajviše strašnom trenutku njihova nastupa, kao i po adekvatnom raspoloženju sna i naknadnom djelovanju duboko u bijeli dan, može se naslutiti da je u zmiji sadržan veoma važan simbol sna.

Značajno je što usnivena zmija, koja se pokazuje u raznolikim oblicima i u promjenljivim situacijama, zaista zmijski izmiče svakom jednostavnom, pouzdanom tumačenju, i što je neuhvatljiva za razum koji misli samo racionalno.

Zmija, ta hladnokrvna životinja, ubrajala se, čini se, od pradavnih vremena pa sve do današnjeg dana među životinje koje su ulijevale najviše straha, ali su uvijek i fascinirale. Covjek se još danas t rza od straha i pred neotrovnim, manjim zmijama, naslućujući nesvjesno u njima tajanstvene sile. Zmija živi, naime, u nekom neshvatljivom području prirode. Prema biblijskoj legendi o stvaranju svijeta, Bog
je čak posijao i neprijateljstvo između zmije i čovjeka. Ljudi se boje zmije zbog njezina otrovnog ujeda; kao divovska zmija ona prijeti ljudima svojim ubivstvenim zagrljajem. Njezino je gibanje nečujno i zbiva se na samom tlu svom njezinom dužinom. To gibanje nije pravocrtno nego
vijugavo; ono je, baš zbog toga izrazi tog vijuganja, i nazvano zmijolikim gibanjem. Zmija se može uspraviti; njezino je svijetlo-ljuskavo zmijsko tijelo gdjekad neobično obojeno, u svim mogućim šarama. Covjek je već davno primijetio da se ona u svom čudesnom presvlačenju izvlači iz odložene odjeće svoga vitkog tijela. Ona se savija u zavojnicu pa se na izgled pretvara u neobični živi prsten, kao da su joj se glava i rep spojili.

Zmija u snu je očito slika naročitih, praiskonskih sila, jer inače ne bi mogla imati tako veliko djelovanje . . Ona je, naime, i prema svemu psihološkom iskustvu, velik simbol psihičke energije. Tko se u snu susretne sa zmijom, taj je naišao na sile dubine duše koje su tuđe svjesnom Ja, koje su, moglo bi Še reći, stare isto toliko koliko i sama ta životinja iz pradoba.

Jung kaže: »Pojavljivanje simbola zmije uvijek je znak nečega što je značajno konstelirano u nesvjesnom«, dakle nečega što postaje djelotvorno. To nešto važno može ili ugrožavati ili biti blagotvorno; zmija kao lik sna ima, naime, uvijek ambivalentno značenje.

Često u snu sve vrvi od zmija koje su smotane u klupko ili bježe na sve strane. To znači da velike unutrašnje sile duše još nisu postigle jedinstvo, da u određenim duševnim područjima vlada još zbrka primitivnih životnih tendencija. To izaziva nemir duboko u bivstvovanju nesvjesnog.

Zmija u snu može biti i višeglava, kao Hidra, i time prikazuje problem koji se razmrsio u raznolike opasne aspekte.

Nesvjesna životna energija može zapasti u gibanje prema naprijed u pozitivnom ili negativnom smislu. Simbolizirana kao zmija, savijajući se u spiralu, može ona i introvertirati, uputiti se u prividno ili zbiljsko stanje mirovanja. Za snivača je osobito impresivno kad se zmija savije u krug ili u oval tako da zagrize svoj rep i postane, poput uroborosa, simbol nečega što je bez početka i kraja, tj. simbol vječne cirkulacije životnih energija. Uroboros je antici poznati simbol beskrajnosti.

Snivač često naglašava da je zmija ili da su zmije imale svoju posebnu boju. Tu se ono što smo na drugom mjestu rekli o značenju boja susreće sa sadržajem simbola zmijina lika.

U snu postaje svjesnom neka osobito velika vrijednost kad je zmija od zlata ili kad nosi zlatnu krunu. U jednoj njemačkoj bajci pojeae kralj svaki dan komadić neke bijele zmije i tako stječe zmijsku mudrost: on razumije glas a time i smisao sviju bića. Ta je bijela zmija srodna često
divno čeličnoplavoj zmiji duha koja se snivaču približava iz dubine duše, iz svijeta priznatih arhetipova, i daje u tumačenju vrlo povoljnu prognozu. Crvena je ponajprije zmija nagonskog, prigodice je i prirodno zemljanomrka. Ona često poprima falički oblik i tako postaje stvaralačkim muškim organom koji se može uspraviti. U dječaka i mladića treba je, kao i zmiju uopće, tumačiti kao spolnu snagu koja je budna u dubini. Cesto je u ženskim snima s naglašenim strahom
ta ista zmija znak straha pred susretom s muškom seksualnošću.

žuto-crne ili crno-crvene usnivene zmije nose u sebi nešto neprijatno i pripadaju, takve kakve jesu, mračno-opasnom, satanskom području. Njihovo pojavljivanje opominje snivača na oprezniji, smišljeniji način života. On mora postati svjestan nečega što mu se možda opasno približava iz vanjskog svijeta. Zelena je, naprotiv, jednostavna, vegetativna zmija. Ona je simbol praiskonskog života i njegovih energija. Crna zmija može biti znak za posve neosvijetljene psihičke
sile. U svih tih snova ne smije se zaboraviti da je zmija prastaro biće i da stoga znači osobito drevne biološke, psihičke i duševne sadržaje,

Jasno je da se sni o zmijama što ih snivaju stanovnici južnih predjela, u kojima se zmije pojavljuju kao nešto posve razumljivo, moraju gdjekad tumačiti na stupnju objekta. Ti sni o zmijama su mnogo shvatljiviji od snova o zmijama u ljudi sjevernih pojaseva, koji su zmiju vidjeli rijetko
kad ili možda nikad; tu je gotovo uvijek preporučljivo tumačenj
e na stupnju subjekta.

Kultovi zmija u nekim religijama dokazuju kako su ljudi u tim neobičnim bićima već rano i posvuda nazirali pojavu nečeg nadmoćnog, nečeg nwninoznog, nečeg božanskog. Time je nagoviješteno da zmija znači ne samo nešto pogubno i strašno, ne samo izraz životnih energija na stupnju hladnokrvnih životinja, nego i takav proces u prostoru duše
koji liječi.

Stoga zmija i prati boga liječenja u grčkoj antici; ona se vije u vis oko Eskulapova štapa. Pogled na uzdignutu mjedenu Mojsijevu zmiju liječio je Izraelićane u kamenoj pustinji punoj zmija, kad su se vraćali kući iz Egipta.

Neki sni imaju, tako reći, svoju vlastitu kućnu zmiju. To je snoviđenje koje valja pozitivno ocijeniti. O tome nam zanimljivo priča Gottfried Keller u dnevniku snova iz svoga minhenskog vremena. Poneki snivač saznaje iz sna u kojemu pred njim gmiže zmija da postoji instinktivno znanje nesvjesnog o pravom životnom putu. Ali veliko psihičko iskustvo unutrašnje preobrazbe, preporoda, pronašlo je jedan od svojih značajnih simbola u zmiji koja odbacuje svoju staru kožu.

ERNST AEPPLI

S NJEMACKOG PREVEO DRAGO PERKOVIĆ