Astralni snovi, sanjača i doslovno odvode u astralne prostore, a karakteristični su po neobičnoj, difuznoj svjetlosti bez vidljivog izvora, zatim po neobično razrijeđenim maglama i sličnim pojavama, kao u zoni sumraka.Ima nešto nezemaljsko u takvim snovima iako se radnja sna naoko odvija možda čak i u poznatim prostorima.

Neobične pojave; sanjač i stvarno može osjetiti povjetarac na svom licu, hladnoću ili toplinu, munjevito se mijenjaju scene sna kao u nekoj fantastičnoj montaži, događaju se susreti s različitim i neobičnim, nama često nepoznatim entitetima ili s pokojnicima. Na toj razini nisu rijetki ni susreti s likovima iz naše budućnosti, mada se to prepozna tek kad se i dogodi u stvarnosti. Duhovi svjetlosti i demoni tame se također mogu naći u takvim snovima.

Buđenja iz ovakvih snova znaju biti katkada vrlo dramatična, praćena tjelesnom i duševnom smutnjom, kao da smo upravo proživjeli potres ili napadaj panike (iako san sam po sebi nije bio strašan). To se događa samo ako je san nečim naglo prekinut...tijelo sanjača podrhtava, u grudima mu bunja, panično se pita da li upravo proživljava infarkt iako nema boli, samo to podrhtavanje i bubnjanje u prsima....no, strahu nema mjesta, to su samo posljedice naglog spuštanja iz astralne razine, zbog prekinutog sna....i nisu ni nalik na jezu i prestravljenost koje se javljaju iza košmara i noćnih mora....ovo su čisto fizičke senzacije i psihička zbunjenost njima.....