Arhetipski snovi, pripadaju simboličkoj grupi, ali sadržaji takvih snova mogu zbuniti sanjača jer mogu obilovati snovnim predstavama, likovima i slikama koje naoko nemaju nikakve veze sa sanjačem.

Čini se da kršćanska molitva: «Oprosti mi Oče jer sagriješih mišlju, riječju,  djelom i propustom....,» ima korjene u shvaćanju vrlo ranih indijskih mislilaca da je svako ljudsko djelo objektivna sila koja je neuništiva i zauvjek utisnuta u kozmičkom eteru u pamćenje kozmosa. Akašom je ispunjen čitav svemir i ona je doslovno kozmički eter, dakle prostor u kojem sve čovjekove aktivnosti ostavljaju sveprožimajući i neizbrisiv trag. Akaša je dakle neka vrsta skladišta svih naših misli, riječi i djela.

Taj prostor kozmičkog pamćenja u kojem je sve zapisano, C. Gustav Jung je nazvao kolektivno nesvjesno, a utisnuti (zapamćeni) sadržaj je nazvao arhetipovima. Zanimljivo je da je u europskoj filozofiji i Bergson stigao do sličnih zaključaka, tj. da postoji određena kozmička memorija univerzuma utisnuta u kozmički eter koji je indijska Akaša.

Kakogod bilo i kakvugod terminologiju uvažili, činjenica je da svaki čovjek bar jedanput (a neki i često) sanjao san naseljen neobjašnjivim likovima i sadržajima.Takav san naoko nema nikakve veze sa sanjačem, ilustrirat ću:

Imala sam samo 6 godina, struje još nismo imali, za televiziju, kino i sl. čuda još nisam ni čula da postoje, a sanjala sam pravi arhetipski (uz to i regresivan) san, naravno to danas znam:

U snu sam bila odrasla osoba, još vrlo mlada, potpuno gola (golotinja u snovima predstavlja našu ranjivost). Bila sam prikovana (možda privezana) za zelena drvena vrata s rukama iznad glave.Iz polumraka prostorije me čudna starica (danas znam da je to bila arhetipska figura), obučena u odjeću crno-crveno-zelenih šara, energično i sustavno gađala dugim oštrim noževima koji su se uz prasak zabijali u drvo vrata na kojima sam bila posve nepomična.Svaki fijuk mi je zaustavio srce, ali nijedan nož me nije pogodio.

Ne znam odakle je takav san stigao 6-godišnjem djetetu, samo sam instinktivno znala da se nije pojavio bez razloga i kad god mi je bilo teško znala sam da ću biti pošteđena najgorega (nijedan nož me nije pogodio), ali su me svi svojim oštricama doveli do ovog što radim.

Copyright © by Irida http://irida.blog.hr