Draga Irida, da ne bi sve ispočetka ponavljala o sebi kao uvod u san evo stranica tvog zadnjeg tumačenja gdje je više-manje sve rečeno https://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=72743

Centralna muška osoba u mom snu (On) čiji opis slijedi je muškarac koji već duže vrijeme zaokuplja moju pozornost (već sam ga u našim prvim snovi-susretima spominjala) ,a naš odnos se može iskreno opisati kao toplo-hladno (trenutno smo u hladnom). Ja se u tom odnosu lomim , odlazim, opraštam se pa se opet vračam, on poprilično tajnovit, situacijski rapoložen i prepušta se sanmo onda kao on želi i kad on to hoće. Znnam da sve skupa zvuči bezveze ali kao što reče Toše " Srce nije kamen". S druge strane suprug koji je poslovno odsutan od kuće već 4 mjeseca u nedavnoj komunikaciji jasno najavljuje da se nada u naše "bolje sutra" i da nije kasno za "bolje i lijepše" u braku premda niti jednom ne navodi svoje osjećaje već općenito nadanje u nastavak braka. Spavala sa ametistom pod jastukom i usnula slijedeće: Nalazim se u zajedničkom domu sa mojim roditeljima, zima je, vani snijeg a dom je skromnog izgleda. U dom dolazi On ( odličnog je imovinskog stanja) sa još jednim meni nepoznatim muškarcem a ja se trudim da mu udovoljim, uzimam njegov kaput, skidam mu cipele , donosim i oblačim kučne papuče sa željom da se On osjeća ugodno i udobno ali i sa željom da ga prihvate moji roditelji. Potom izlazim vani i uzimam njegov kaput a kaput je bijele boje (u stvarnosti ja imam takav kaputić) i malo mi je uzak ali ga uspjevam zakopčati ( On je u stvarnosti niži od mene ). U pratnji dvije ženske osobe ( u stvarnosti moje dvije susjede sa kojima ponekad popijem kavu ) izlazim i šećemo se po snijegu , dan je vedar i miran a sve se kao odvija u Samoboru iako ulice i kuće nisu iste ( ja tu ne živim ali mi žive u Samoboru svekrva i sestra). Nas tri ulazimo u trošnu drvenu kuću, gdje žive stara majka i mlada djevojka a kuća se prodaje. Međutim u njoj vlada strašan smrad i ja odustajem o razmatranju kupovine iste. Na ulici susrećem Njega i govorim mu da kupujem stan, spuštamo se svi niz neku snježnu padinu kao klinci na stražnjici i ja u udolini pokazujem drvenu i trošnu kuću koju ću kupiti...tu se san prekida