Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
638
OD 14.01.2018.PUTA
smrti
prvi put sanjala sam da ulazim u kuču gdje je *on*. Znam da on planira ubiti jedan par. ulazim u kuču razmišljajuči dali da uzmem nož ili pištolj koji mi je u lijevom đepu. Tresem se i potpuno sam prestravljena. Odlučim se za nož, dodjem mu sa leđa pripremljena da zamahnem na što se on okreče i jednim pokretom prereže mi grkljan. padam na leđa na kuhinjsku garnituru. niti pogledao me nije samo nastavlja raditi što je radio i ranije. ja pokušavam sa desnom rukom zagrabiti pištolj ali me je vidjeo i izbio sa nožem još par puta. sad je konačno okrenuo pozornost na mene i počne me dirati... pokušavam još zadnji put zagrabiti pištolj na što on grabi moju desnu ruku i odsječe je. budim se u suzama, prestravljena. drugi san usnula sam nočas. bila sam mrtva. smrt nisam doživjela ali bila sam na drugom svijetu sa drugim dušama. nije mi se svidjelo i htijela sam pobječi natrag. pokušava prebiti zid između mrtvih i živih, pomagao mi je muškarac kojeg u životu nisam vidjela a u snovima bio mi je največa ljubav. on je bio sa druge strane.... živ. čim sam probila zid postala sam zarobljenik između živih i mrtvih. sljedeči san sljedio jed odmah poslije tog. događa se u prošlosti, možda kad sam imala 14 15 godina. Bili smo mama, tata, moj brat i ja, na posjeti kod obitelji moje školske prijateljice koju baš nisam voljela. na odlasku svi smo izašli iz kuče van, stali pred staklenu vitrinu nekog dučana. bila je več kasna večer i ulične lampe bile su več upaljene. na što prolazi auto sa zatamnjenim staklim i počne streljati mitraljezem. staklo iza nas se slama, moja obitelj pada, mrtva, njena obitelj uključujuči nju isto tako. svi su mrtvi, mene nije pogodio. stojim tamo mirna, auto je prošao ja nisam prestrašena. počne se ljuljat ulična lampa i padne na mene. vidjela sam bijelo svijetlo i probudila se potpuno smirena.